Iračani iz Dugog Sela

Traži! – zagrmio je vodič psa za detekciju opojnih droga Davor Pavlović u smjeru njemačkog ovčara Rika, kojeg je samo nekoliko trenutaka prije postavio da legne, dok se on uputio prema džipu Hrvatske vojske te u branik vozila sakrio gram hašiša. Nakon toga vodič je kratko provjerio smjer vjetra i psa postavio na suprotnu stranu. Kad mu je naredio: “Mjesto!”, obišao je vozilo te ga markirao, kako se u njemu ne bi zatekli hrana, otrov ili struja, koji bi Rika mogli ozlijediti.

Pošto mu je zapovjedio da počne tražiti, pas se na užarenom poligonu Obučnog centra “Satnik Krešimir Ivošević” u Dugom Selu u hipu našao pokraj vozila i počeo tragati za majušnim komadićem opojne droge. Iako je napravio naizgled nepotreban krug od 300 stupnjeva oko vozila, njemački ovčar specijaliziran za detekciju droga postupio je pravilno, jer je s te strane strujanje zraka bilo takvo da je njuhom usisavao zrak, što mu je omogućilo da detektira signal. Budući da mu je vodič Pavlović dao smjernicu (u ovom slučaju prostor), dobro dresiran ovčar Rik drogu je pronašao za tren oka. Snažno je zagrebao po braniku, u kojem je bio hašiš sakriven u gazu, te smjesta za nagradu dobio omiljenu lopticu.

Šiiti iz Bagdada Znanje koje je Rik usvojio u Obučnom centru vodiča i službenih pasa “Satnik Krešimir Ivošević” hrvatski instruktori – glavni stožerni narednik Damir Zajec, inače prvi dočasnik Centra, stožerni narednik Jakov Novak, desetnik Franc Pirš i nadnarednik (dočasnik istražitelj) Davor Pavlović, koji je, kao, uostalom, i svi instruktori Centra, sudjelovalo u misiji ISAF u Afganistanu, gdje je bio čak tri puta – upravo prenose i na četiri mužjaka i dvije ženke njemačkih i belgijskih ovčara: Nivu, Baza, Nila, Noka, Nara i Nives.

Već tri mjeseca, od 6. svibnja, instruktori prvi put obučavaju i sedmoricu pripadnika iračkih Snaga sigurnosti (ISS), policajce Husama Sadeqa, Ammara Saboona, Ahmeda Rahija, Saada Hilala, Ahmeda Abdullaha, Huseina Alija te poručnika Mohammeda Qasima Salmana, koji je zadužen za organizaciju, red, stegu i prevođenje s engleskog na arapski. Svi šiiti, rodom iz Bagdada, solidno obrazovani (imaju završenu barem srednju školu, a većina njih i policijsku akademiju), oni su u svojoj domovini pripadnici policijskih snaga, dok ovdje u Hrvatskoj tek prolaze proces stjecanja znanja za vodiča jedne ne baš omiljene životinje u Iraku – psa.

Naime, u Iraku je više pravilo nego iznimka da se stariji ljudi smjesta peru čim dotaknu psa, koji ima status prljave životinje, no koju će naši irački gosti na kraju svoje sedmomjesečne obuke, po dogovoru, odvesti kući. Ovdje su jer se nikada prije nisu s njima zajedno obučavali, premda su s uvježbanim psima već radili, a novo iskustvo stječu u jednom od regionalno možda najjačih i u svijetu vrlo cijenjenih obučnih centara, gdje su uzgojeni psi koji su, primjerice, na natjecanjima u Afganistanu više puta osvojili sve tri prve nagrade.

Rasni psi Riječ je o psima kojima je radni vijek 8 do 10 godina, što najviše ovisi o vrsti, intenzitetu rada (ako pas mora napadati čovjeka ili osjetiti metak, onda će mu vijek, sigurno, biti kraći) i njihovu njuhu – s obzirom na to da da psi razlikuju 3000 vrsta mirisa te da im je osjetilo njuha oko 20.000 puta razvijenije nego čovjekovo.

“Hrvatska kopnena vojska i mi kao centar zaduženi smo za njihovu obuku, ali smo imali i zadaću da uzgojimo pse. Mi smo registrirana uzgajivačnica Issye Top pri Hrvatskom kinološkom savezu, a psi su registrirani s kriterijima koje takve životinje trebaju zadovoljavati. Obavili smo odabir, potrebnu veterinarsku profilaksu, tj. cijepljenje, i možemo reći da su to vrlo dobri psi.

Za izradu nastavnog plana i programa u ovoj konkretnoj obuci za naše kolege iz Iraka bila je zadužena Hrvatska kopnena vojska, kao i za prijevod na engleski, koji smo im dostavili preko službe za NATO. Uvažavali smo pri tome njihove nacionalne, vjerske i državne blagdane – i naše, naravno. I mi smo prije ovog posjeta bili na pripremi u Mešihatu Islamskog centra”, kaže nam zapovjednik Centra bojnik Mile Skukan te dodaje kako tempo, s obzirom na fazu prilagodbe, dosad nije bio odviše žestok, pa su pripadnici iračkih snaga petkom uglavnom slobodni, i tada borave u Mešihatu. “Zaduženi smo i za njihovu neposrednu pratnju, 24 sata na dan jedan od pripadnika Vojne policije neprestano je s njima, kad idu u grad, na učilište i u slobodno vrijeme (dosad su, u organizaciji Službe za informiranje i odnose s javnošću i drugih tijela Glavnog stožera bili na Sljemenu, na Danu Oružanih snaga, na viteškom turniru u Svetoj Heleni, te u Mešihatu Islamskog centra).

Ako su u civilu, onda je i naš čovjek u civilu. Vojna policija, dakle, o njima vodi cjelodnevnu brigu”, kaže nam bojnik Skukan, koji nam objašnjava kako su šestorica iračkih “karabinijera” već prošli tečaj K-9 za rad sa psima te da stoga ne moraju učiti “abecedu” za vodiče pasa za otkrivanje eksploziva. Vrlo motivirani irački gosti već su naučili i neke osnove hrvatskoga pa, naprimjer, znaju reći “dobar dan”, a smješteni su u hrvatskom Vojnom učilištu “Petar Zrinski”, a Zapovjedništvo za potporu osiguralo im je i svakodnevni prijevoz do Dugog Sela. Hrvatska kopnena vojska osigurala im je radne odore, sportsku opremu, lopte i sl. te svu opremu koja ide uz psa, koja će se također donirati.

Molitveni ćilimi Dok obilazimo Obučni centar, grupica budućih iračkih vodiča specijalnih pasa privlači našu pozornost: tamnoputi muškarci odjeveni u hrvatske vojne odore u stopu prate svojeg poručnika, koji se od njih ne odvaja ni u jednom trenutku. Kako doznajemo, naše uniforme koriste kao radne, ali i zbog toga da ne bi još više upadali u oči. Osim što ne piju alkohol i ne jedu svinjetinu, gostima iz Iraka objedi se pripremaju s halalom, po specijalnim uputama. Zahvaljujući suradnji s Islamskim centrom odmah nakon dolaska uručeni su im i molitveni ćilimi, iako su neki od njih izrazili želju da i petkom, muslimanskim svetim danom, idu na obuku, koja sada traje od ponedjeljka do četvrtka.

Dok Iračani spas od vrućine traže u ljetnoj učionici tik do sjedišta zapovjedništva Obučnog centra, pitamo hrvatske časnike kako su šestorica se mladih šiita iz Bagdada aklimatizirali: “Iako su sada velike vrućine, oni se drže kod kuće uvriježenog da sa sebe ne skidaju košulju, a ni kapu s glave, dok mi u uredu sjedimo u majici! U komunikaciji ne idemo u temu Domovinskog rata niti ulazimo u problematiku njihovih etničkih sukoba, kurdsko pitanje i tomu slično. Razgovaramo muški, o sportu. I oni kao i mi vole nogomet”, kaže nam bojnik Skukan, a natporučnik Zdravko Čavlović, koji je bio zapovjednik naše satnije u Kabulu, dodaje: “Ja sam imao najviše rezervi kad je riječ o tome kakav će oni odnos imati prema životinji, jer je, po svojoj vjeri, previše ne cijene.”

Natporučnica i glavna veterinarka Obučnog centra Jelena Jelen-Orlić o obuci govori s velikim optimizmom: “Nisam bila ovdje kada je obuka počela jer sam bila na školovanju. Nešto poslije jednom od njihovih pasa trebalo je pregledati uho. Doveo ga je vodič. Bilo je teško bez davanja sredstva za smirenje. No, kad ga je vodič sljedeći tjedan opet doveo, to je bio sasvim drugi, potpuno poslušan pas. Meni je bilo dovoljno da vidim da su se oni vezali te da je vodič uspostavio kontakt s psom.”

Pasja vrućina U Obučnom centru “Krešimir Ivošević” budući irački vodiči

svaki dan najprije očiste boksove svojih pasa, u kojima oni borave preko noći, te ih nahrane, što je nužno radi ostvarivanja bliskog kontakta, tj. odnosa potpunog povjerenja sa životinjom. Iako je u Centru pravilo da vodič i pas moraju biti 24 sata zajedno kad završe obuku, ali i dok su na obuci – jer se vjeruje kako je tada ono što oni rade, i što žele dati, najviše moguće – ovdje to nije moguće.

“Mi ovdje nemamo mogućnost klimatiziranog smještaja kontejnerskog tipa. Psi spavaju u boksovima, a vodiči nakon obuke odlaze na Učilište u Zagreb. No, izrazili su želju da bi i petkom ili subotom išli na obuku, i mi ćemo im to omogućiti. U završnoj fazi obuke službovat će zajedno s našim ljudima, jer se pas mora obići i navečer – on ne zna kada je Božić, Nova godina ili da je državni blagdan”, kaže bojnik Skukan. “Mora mu se očistiti boks, pogotovu kad su velike vrućine, i mora se prošetati. Danas su temperature veće, ali je zrak manje vlažan. Psi teže podnose vlagu nego mi. Kod njih u Iraku temperature su veće, ali je drugačiji zrak… U ovo ljetno vrijeme obuka traje 8 do 10 sati na dan. Zima je bolja od ljeta. Hladnoća smeta vodiču, ali ne i psu, dok je ljeti upravo obratno. Ali, kako je to proces koji traje 6-7 mjeseci, ne možete sve isplanirati u idealnom roku.”

Budući da se bavi svakodnevnim ‘monitoringom’ vremenskih prilika da bi ocijenila koliko su pogodne za obuku, natporučnica Jelen-Orlić objašnjava kako se određuje koliko će se sati na dan raditi: “Ako meteorolozi najavljuju veliku vrućinu i vlagu, i zbog pasa i zbog ljudi kažem da toga dana rade samo do 11 h. Zbog vlage se mora paziti da je čisto. Ako je vruće, obuku obavljamo u šumici, u sjeni ili u skladištu, koje je u hladu. No, bitno je da se svaki dan radi.”                                                                                                                                                                    “U podne je ručak. Pošto objedujemo, znamo staviti pse u prikolice i odvesti ih na kupanje u Trstenik; tu se obavi higijena, četkanje i slično. Povratak je u 14 ili 15 sati, i pas se tada ostavlja na miru do jutra”, kaže natporučnik Čalović.

ČETVERONOŽNI SPECIJALCI ZA POTRESE I LAVINE

Počinjemo obuku pasa za spašavanje ljudi

Uzgajivačnica “Issye Top” Obučnog centra vodiča i službenih pasa “Satnik Krešimir Ivošević”, koja postoji od 1993., jedina je te vrste u Hrvatskoj. Ime je dobila po prvoj ženki matičnog čopora Issye of Justament (listopad 1992.-veljača 2003.), prijavljena je inače pri međunarodnoj kinološkoj federaciji (FCI). Njezini su psi bili na zadatku u Afganistanu već s prvom misijom HV-a: u Kabulu u veljači 2003. pripadnici Vojne policije koristili su se njima za detekciju eksploziva i droge. Centar se specijalizirao za opsluživanje HV-a: Bojne za specijalna djelovanja, Počasno-zaštitne bojne, Vojne policije, zapovjedništva za potporu sa čuvarskim psima, itd., a radi i za potrebe Carine, za otkrivanje droge te za hrvatski pravosudni sustav. Psi se u njemu jednom na godinu licenciraju, i licenca im se može produžiti na godinu dana, a postoji i izvanredno ocjenjivanje u slučaju bolesti. Polaznici koji uspješno završe obuku dobivaju diplomu za vodiča psa za detekciju eksploziva ili droga.

Za vrijeme obuke koriste se ogrlice, povodnik (kraći i duži), te igračke koje psima služe kao motivi za rad, a sve se obavlja bez prisile, putem nagrada i pohvala.

“Riječ je o šest odabranih štenaca, a obuka počinje kada navrše tri mjeseca. Ona, dakle, ne traje sedam mjeseci, nego godinu i sedam mjeseci. Najbitnija je prva godina dana, jer dotad kanaliziramo njihove nagone. Nekim drugim psima kanaliziramo i nagone da budu psi za trag, odnosno za napad i čuvanje”, objašnjava nam natporučnik Čavlović, dok bojnik Skukan, zapovjednik Obučnog centra, ističe: “Prakticiramo dvije vrste ocjenjivanja: jedno je nakon 22 dana, kada naše povjerenstvo ocjenjuje što ide u N (neperspektivno), a što u P (perspektivno), a drugo je nakon šest mjeseci, a potom slijedi završni ispit. Nama su najbitnije radne karakteristike psa, a ne vanjština; važno je da li dobro radi i ima li sve potrebne osobine. Zato nema klasičnog crno-žutog ovčara, nego su svi sivi i crni, jer takvi psi imaju bolje radne osobine.”

Inače bojnik Mile Skukan ima veliko iskustvo u obuci pasa za detekciju te u poslovima osiguravanja štićenih osoba. Prisustvovao je prvom ispitu za pse za otkrivanje eksploziva još početkom 1994., a u karijeri, služeći u upravi Vojne policije, dva puta bio uključen u osiguranje pape Ivana Pavla II., zatim bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona, bivšeg ministra obrane SAD-a Williama Perryja, načelnika GS američke vojske Johna Shalikashvilija te u sigurnosne poslove svih najznačajnijih kulturnih i sportskih događaja u Hrvatskoj.

Kako doznajemo, u rujnu bi u Centru trebao početi i projekt obuke pasa za spašavanje i nalaženje ljudi, s ciljem da oružane snage uskoro dobiju barem dva takva psa za slučajeve potresa, lavina itd.

MN Potraga za plijenom

Obuka iračkih vodiča službenih pasa još je u prvoj fazi, a to je stjecanje osnova teoretskog gradiva (osnove veterine, kinologije, dresure, zapovijedi na engleskom); budući vodiči uče i o usvajanju mirisa te o vježbama poslušnosti. “Psi moraju znati sve”, kaže nam natporučnik Čavlović dok sjedimo u klimatiziranoj učionici u kojoj su na ploči kredom ispisane naredbe na engleskome sit, seek…, te nastavlja: “Čovjeka morate naučiti da zna sve o psu, da zna s njime raditi i prepoznati njegove reakcije, a psa da radi sve što mu se zapovjedi i da položi ispit. Pogreška u detekciji eksploziva plaća se krvlju i glavom.

Ovakvi psi nakon nekog vremena, ako više ne obavljaju zadaće za koje su uvježbani, propadnu. Mislim da će ovo našim gostima biti dragocjena iskustva jer namjeravaju izgraditi u Iraku centar za obuku pasa”, kaže Čavlović, kojega pitamo kako će, pošto obuka završi, prebaciti pse onamo: “Zrakoplovom, isto kao što naši ljudi idu u Afganistan! Kavez u kojem će psi putovati bit će plastičan jer je lakši.”

Kako doznajemo u Obučnom centru, ova suradnja između Hrvatske i Iraka – što je prvi put da su, u organizaciji pod NATO-a, pripadnici oružanih snaga neke strane zemlje na obuci u Hrvatskoj – razvila se preko naših nadležnih službi koje redovito komuniciraju s Sjevernoatlantskim savezom, u kojem svaka zemlja nominira ono što je spremna ponuditi. Tako je Hrvatska nominirala Ronilački centar u Divuljama u Splitu, Centar za pse i sudjelovanje u međunarodnim mirovnim misijama. Sve troškove ove obuke za sada snosi MORH, bez sudjelovanja NATO-a. Opremu je  donirala hrvatska Vlada, pa tako i pse, koji, uzgred rečeno, imaju vrlo veliku tržišnu vrijednost.

“Da biste bili dobar vodič, najbitnije je da volite psa, a onda i ovaj posao.

Nakon nekog vremena sami ćete vidjeti koliko taj pas zna i koliko vam može pomoći u radu, za detekciju. Osim toga, nužno je biti profesionalac, i to veći profesionalac nego kada nemate psa uza se, jer se vi brinete ne samo o boksu nego i o sebi. Pas mora u prvih godinu dana proći proces obuke, a to je socijalizacija, tj. upoznavanje s čovjekom koji će ga voditi, za bilo koju namjenu. Tu se, prije svega, misli na navikavanje na buku, prijevozna sredstva, penjanje stubama… Nećemo ljude i pse uspoređivati, ali ono što ste dijete naučili od rođenja do 18. godine to morate naučiti psa od tri mjeseca. Ako se to ne učini kako treba, pas neće moći doći do tog stadija”, kaže nam natporučnik Čavlović.

ČUVARI NOVOG IRAKA

Ponosni smo što smo na obuci kod vašh stručnjaka

Irački policajci na obuci za vodiče službenih pasa u Dugom Selu rado su pristali na razgovor i, premda donekle suzdržani, nisu izbjegavali ni najosjetljivije teme o svojoj domovini, u kojoj je, nakon svrgavanja Sadama Huseina, terorizam postao dio svakidašnjice. Razmirice između sinita i šiita često prerastaju u krvave obračune koji otežavaju uspostavu mira i ponovnu nacionalnu integraciju. “Mi smo muslimani, a ako me pitate za našu vjersku doktrinu, onda treba istaknuti da je ona i šiitska i sunitska”, kaže nam poručnik Mohammed Qasim Salman u ime iračkih kolega s kojima već tri mjeseca boravi u Hrvatskoj.

“Kao ljudsko biće, mogu samo reći da smo mi svi jedna religija ili, ako hoćete, jedan vrt u kojem je na istoj zemlji niklo cvijeće različitih boja. Kao irački policajci, svi mi imamo isti odnos prema iračkim civilima. Formalno smo zaposleni u Ministarstvu unutarnjih poslova, iako, zapravo, sudjelujemo u zajedničkim operacijama dvaju ministarstva – MUP-a i Ministarstva obrane.” Vladavine Sadama Huseina nerado se prisjeća i ne štedi riječi osude za njegove metode: “Prije pada tiranskog režima Sadama Huseina bili smo izolirani od svijeta zbog njegove neuračunljive politike prema našim susjedima i zemljama prijateljima Iraka. Ali sada našu zemlju vodi sloboda i demokracija i respektiranje ljudskih prava te međunarodnih zakona. Irak ima Vladu i parlament koji je njegov narod izabrao,federalni sustav, a organizaciju društva zahvaljuje ustavu koji poštuje prava svih građana bez obzira na njihovu vjeru i etničku pripadnost.

“Mnogo je nevinih Iračana izginulo tijekom rata protiv terorizma, koji nije razjedinio naš narod”, dodaje njegov kolega Ali Basil. “Ja sam, naprimjer, izgubio ujaka, ali me to nije dotuklo, nego je u meni povećalo odlučnost da se borim protiv terorizma i da štitim nevine.”

Nisu sva sedmorica Iračana došla na obuku u Hrvatsku bez ikakva iskustva u radu sa psima. “Osnovne informacije o tome kako biti vodič pasa dobio sam u iračkom Ministarstvu obrane, no moram reći da ovdje u Dugom Selu, u ovoj prekrasnoj zemlji, razvijam svoj stil i usvajam znanje o jedinstvenim metodama, i to ponajprije zahvaljujući profesionalnosti trenera u Centru”, kaže poručnik Husein Ali.

Pohvalama dugoselskom obučnom Centru pridružuje se i poručnik Mohammed Q. Salman: “Vrlo sam ponosan što sam ovdje jer su ovdje svi prijateljski nastrojeni i gostoljubivi. Njihovo iskustvo ima neprocjenjivu vrijednost za irački narod jer se mi u ime svijeta borimo protiv međunarodnog terorizma i svih onih koji mrze slobodu i demokraciju. S nestrpljenjem čekam da s kolegama počenom raditi svoj posao primjenjujući znanja koja smo stekli ovdje kod vas.”

O tome kakve osobine mora imati pas koji se uvježbava za otkrivanje eksploziva i droge veterinarka Jelen-Orlić kaže: “Važne su njihove urođene osobine, a od 1992., kada smo počeli raditi sa psima, iskristaliziralo se koje nam pasmine odgovaraju. U svakom slučaju u pasa za detekciju najvažniji je njuh. Rizika u radu nema, jer ako nemate upravljač koji će aktivirati eksploziv, opasnosti ne može biti. Psi se obučavaju da raspoznaju sve vrste eksploziva po mirisu. Isto vrijedi i za opojne droge, a sve se u onih prvih godinu dana obuke radi preko nagona za plijenom. Taj pas, naime, traži plijen – lopticu ili, naprimjer, kobasicu.

Ako u tih godinu dana niste psu dali plijen, onda on eksploziv i drogu neće nikada ni tražiti”, kaže veterinarka s dugogodišnjim iskustvom u radu sa specijalnim psima, koji inače čuvaju i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, osiguravaju zapovjednika ISAF-a, a prije dolaska predsjednika Republike Hrvatske na Brijune obavljaju preventivne preglede, u kojima, kako nas uvjeravaju u Obučnom centru, nikada nema pogreške: “Ako pas nije za to, izdvojimo ga. Ja uvijek na ispitu više vjerujem psu nego vodiču. Hoće li vodič prepoznati je li pas nešto pronašao ili nije, to je do vodiča”, kaže natporučnik Čavlović, dok bojnik Skukan smatra da je bitno međusobno povjerenje. “Čovjek se može podmititi, kupiti, a pas ne. Pas je bolji indikator od čovjeka, ali čovjek vodi računa o tome da je pas nahranjen, da ga ništa ne boli te mora prepoznati kada životinja nešto detektira.”

MN Stižu Slovenci

S obzirom na sadašnje vrućine, to jest nepovoljne uvjete za psa, službenim psima iz Obučnog centra u Dugom Selu propisan je dodatak za hranu, a oni u Centru imaju i svoju kuharicu, svoju “gospođu Ivanku”. Nakon hranjenja pas više ne može na obuku jer mora probaviti to što je pojeo. U Centru nam kažu i da hranidba isključivo dehidratom nije preporučljiva za njemačke ovčare zbog njihove sklonosti torziji želuca.

“Možemo zaključiti, što se obuke tiče, da je iračka strana zadovoljna, a mi smo zadovoljni njihovim pristupom obuci. No, koliko su dobro svladali vještinu vodiča, pokazat će pas na završnom ispitu. Po stečenim znanjima, mogu ocjeniti da su naše kolege iz Iraka svakako mjesec dana ispred planiranoga. To je sklop niza pozitivnih okolnosti. Naime, mi smo išli s najtežom solucijom u planiranju, no dogodilo se da su oni već došli donekle pripremljeni i uz to su imali volju za učenje; mi smo pak odabrali kvalitetne pse i angažirali vrhunske instruktore, i taj je spoj, čini mi se, bio pun pogodak.

To nam je prvi susret s pripadnicima oružanih snaga iz dalekog arapskog svijeta na duži period, i samim time bit ćemo spremniji za iduću skupinu”, kažu u Centru, koji je zajedno s Danskom, Švicarskom i Velikom Britanijom ispunio kriterije za ulazak u Centar izvrsnosti obuke službenih pasa te koji će u rujnu, kao iduće po redu goste Hrvatske, primiti i pripadnike oružanih snaga Slovenije.