Hrvatska za obranu nije imala ništa. Ni topova, ni pušaka, ni naboja, ni zrakoplova. Imala je samo svoje hrabre branitelje. Koliko je samo trebalo odvažnosti da se uopće krene u stvaranje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Dnas je teško shvatitit kako i od čega se počelo. O tome svjedpče junačka djela hrvatskih letača i njihova tragična sudbina kod Otoka i sudbina velikog Rudolfa Perešina.
U 1992. naglo se razvija Hrvatska vojska i već tada se predviđa jako Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Nije još bilo ni zrakoplova ni helikoptera, ali su stvarani uvjeti za jačanje te grane vojske.
Ustrojavaju se zrakoplovne baze s objektima i sredstvima od posebnog značenja i specifičnih potreba zaštite i osiguranja. U svim zrakoplovinom bazama ustrojavaju se vodovi Vojne policije.
U veljači 1992. u Zrakoplovnoj bazi Pula mobilizira se 30 pričuvnika i ustrojava vod Vojne policije. Zapovjednik voda je Ivan Buić. U lipnju 1992, vod se ojačava s još 30 pričuvnika i onaša sve vojnopolicijske zadaće za potrebe Zrakoplovne baze Pula. U rujnu i listopadu 1992. pripadnici voda izmještaju se u Zagreb za ispomoć u zadaćama 67. bVP-a.
1. travnja 1992. pri zapovjedništvu HRZ-a i PZO-a ustrojava se vod Vojne policije sa zapovjednikom Goranom Novoselićem.
Početkom listopada 1992. ustrojava se vod Vojne policije pri Zrakoplovnoj bazi Zadar sa zapovjednikom Senahidom Ibrakovićem. U početku izvršava uglavnom zadaće na crti bojišnice koja je bila u neposrednoj blizini zrakoplovne baze, a poslije operacije „Maslenica“ preuzima zadaće Vojne policije u Zemuniku i oslobođenoj zrakoplovnoj luci.
Krajem 1992. po zapovijedi Uprave VP-a vod Vojne policije u Puli podređuje se zapovjedniku voda pri zapovjedništvu HRZ-a i PZO-a.
Na temeljima novog ustrojstva Vojne policje od 1. ožujka 1993. funkcionira 74. satnija VP-a s izdvojenim vodovima u Puli i Zadru.
U sastav novoustrojene postrojbe ulazi najveći broj pripadnika samostalne satnije Vojne policije pri 5. gardijskoj brigadi, u kojoj su bili legendarni vojni policijaci „ATILE“ iz Vukovara. Za zapovjednika 74. sVP-a imenovan je satnik Franjo Šoljić.
Postrojba izvršava sve vojnopolicijske zadaće za potrebe postrojbi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Satnija ima razvijene postrojbe Opće, Prometne i vojne policije i Odsjek kriminalističke VP. Za izvršavanje specifičnih zadaća postrojba se ojačava sa specijalnostima iz drugih bojni Vojne policije, ponajviše s vodičima, službenim psima i pirotehničarima za protudiverzijsku zaštitu.
Pripadnici postrojbe sudjeluju u sastavu svih združenih snaga Vojne policije u operaciji „Maslenica“ i na Južnom bojištu, a u operaciji „Bljesak“ sa skupinom za traganje i spašavanje. U „Oluji“postrojba izvršava zadaće na području Udbine, a poslije „Oluje“ i na području Željave.
Tijekom nastajanja 74. satnije Vojne policije, život je izgubio jedan pripadnik postrojbe. Mnogi djelatnici su stradali, a mala postrojba ima 12 vojnih invalida.
Na putu razvoja u suvremenu i operativnu postrojbu oružanih snaga Republike Hrvatske, osposobljenu za izvršavanje vojnopolicijskih, borbenih i stručnih zadaća u okviru Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, 74. satnija Vojne policije imala je istaknutu ulogu u Domovinskom ratu. Svaku postavljenu zadaću izvršavala je s ponosom i voljom koja je krasila svakog hrvatskog čovjeka.
izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu
Te 92 godine kad se osnovao SVVP pri ZB
Pula nalazio se i jedan ročni vojnik.
Dakle vod je formiran od pričuvnih i ročnog vojnika koji je po dosluženju vojnog roka ostao u pričuvnom sastavu a zatim u djelatnom.