Naslovna » Postrojbe » 66.bojna » 66. bojna Vojne policije

66. bojna Vojne policije

Srpska oružana pobuna započeta 1991. godine pomognuta podmuklim djelovanjem prosrpske JA, u prvoj polovini 1991. postaje oružana agresija. RH nema svoje vojske, narod je goloruk, a glavne oružane snage su djelatni i pričuvni sastav MUP-a i specijalne postrojbe MUP-a.

RH i njezina demokratski izabrana vlast napadaju se svim sredstvima, promidžbenim lažima, pritiscima, prijetnjama i zastrašivanjima, terorističkim i otvorenim oružanim napadima.

Posebna postrojba specijalne policije na Tuškancu, osigurava glavne ustanove hrvatske države, Sabor RH, Banske dvore i kuću predsjednika RH. Osnivanjem Zbora narodne garde postrojba specijalne policije postaje 1. bataljun 1. „A“ brigade ZNG-a. postrojba i dalje izvršava zadaće osiguranja objekata u Zagrebu i specijalne zadaće po zapovijedima Zapovjedništva Zbora narodne garde, osiguranja i pratnje specijalnih tereta u ratna područja, zaštitu i pratnju časnika ZNG-a, te prihvat i zaštitu časnika i vojnika pobjeglih iz JA.

Prvim zapovjednikom postrojbe imenovan je Ivan Grbavac, a njegovim zamjenikom Branko Glavaš.

Elitna postrojba ZNG-a, eskalacijom ratnih sukoba, upućuje se na borbene zadaće na svim hrvatskim ratištima.

Krajem srpnja 1991. zapovjednik postrojbe ustrojava interventne skupine za privođenje pripadnika ZNG-a, HOS-a i drugih naoružanih osoba, počinitelja krivičnih i drugih nedopuštenih dijela.

Budući da pripadnici bataljuna nisu imali ovlasti ni isprave za provođenje poslova koje su obavljali, u više navrata su vođeni razgovori s tadašnjim ministrom obrane Lukom Bebićem, načelnikom štaba zapovjedništva ZNG-, pukovnikom Imrom Agotićem, načelnikom PU Zagrebačke, te visokim djelatnicima MUP-a koji su dali punu podrška u davanju ovlasti i podjeli zadaća s djelatnicima MUP-a RH.

16. kolovoza 1991. izrađen je prijedlog sa smjernicama reorganiziranja 1. bataljuna 1 A brigade u samostalni bataljun VP, kao Zaštitni bataljun pri zapovjedništvu ZNG-a koji je imao sljedeće zadaće: zaštitnu funkciju, policijsko djelovanje, borbeno djelovanje i obuku. Zapovjednik postrojbe Ivan Grbavac i zamjenik Branko Glavaš izradili su i prijedlog prve ustrojbene sheme, s tri satnije, logističkim postrojbama i operativno nastavnim odjelom.

Na temelju tog prijedloga, po odluci Vrhovnika OS RH dr Franje Tuđmana od 24. kolovoza 1991. načelnika štaba zapovjedništva ZNG-a, pukovnik Imra Agotić je 29.kolovoza 1991. zapovjedio da se prvi bataljun izdvoji iz 1 A brigade ZNG-a i ustroji pod nazivom Zaštitni bataljun zapovjedništva ZNG-a.

Sukladno novom ustroju postrojba se popunja novim ljudima i oprema za izvršenje novih zadaća. U to vrijeme nastaje i oznaka postrojbe. Slavni ratni put pripadnici Zaštitnog bataljuna ispisuju na Ljubovu u Osijeku, Erdutu, Iloku i Vukovaru.

Pripadnici ove postrojbe sudjelovali su u najznačajnijim ratnim djelovanjima OS RH. U napadu na vojarnu-skladište JA u Prečecu 15. rujna 1991. sudjelovao je jedan vod pod zapovijedanjem zapovjednika bataljuna. Zarobljeno je od neprijatelja više od 20 000 tona raznog ratnog materijala, a predalo se oko 50 pripadnika bivše JA. Nakon toga uslijedilo je angažiranje snaga iz sastava bataljuna na oslobađanju vojarne u Varaždinu i Bjelovaru. Ove akcije također su polučile izuzetne rezultate s obzirom da je došlo do potpune predaje postrojbi JA u Bjelovaru i Varaždinu. Time su znatno ojačane tadašnje postrojbe ZNG-a tenkovima, transporterima i topničkim oruđima.

U rujnu 1991. pripadnici Zaštitnog bataljuna, zajedno s drugim oružanim sastavima MUP-a RH i ZNG-a, brane Hrvatsku Kostajnicu. Nakon višetjednog danonoćnog napada JA i četnika, u potpunom okruženju bivaju zarobljeni od neprijateljskih snaga koje ih odvode u srpski kazamat Manjaču kod Banja Luke, gdje prolaze višemjesečnu stravičnu golgotu. Vrativši se iz zarobljeništva nakon kratkog oporavka vraćaju se u postrojbu u kojoj će nastaviti pobjedonosne bitke i borbe. U toj hrabroj skupini nalazili su se: Ante Pavlović i Branko Glavaš, kasnije zapovjednici 66.bVP-a.

Slijed povijesnih događaja donio je i novu zapovijed od 23. studenog 1991. Glavbi stožer HV zapovijeda ustrojavanje 66.bataljuna VP GS HV-a upravo od snaga i sredstava zaštitnog bataljuna. Od tog trenutka postrojba počinje raditi i djelovati pod svojim sadašnjim nazivom. Glavna baza-lokacija u tim danima je prostor Studentskog doma u Lašćinskoj ulici u Zagrebu.

Krajem 1991. zapovijedanje VP preuzima pukovnik Mate Laušić, načelnik UVP. 66.bataljun je od tada izravno podređen UVP-a pod čijim se vođenjem naglo razvija. Već u prosincu 1991. vojni policajci se sa sredstvima i opremom upućuju u područje djelovanja OG Posavina sa zadaćom objedinjavanja i sustavnog vojnopolicijskog djelovanja.

Već tada je 66.bVP bilo dodijeljeno posebno mjesto u sustavu VP. Postrojba ima prioritet u opremanju i popuni i po prosudbama i zapovijedima načelnika UVP, upućuje se na zadaće diljem RH. Istovremeno, izvršavaju se i svi redoviti poslovi osiguranja najvažnijih državnih i vojnih objekata u Zagrebu. Takvo mjesto i ulogu 66.bVP imala je do kraja Domovinskog rata.

U siječnju 1992. na dužnost zapovjednika 66.bataljuna VP imenovan je Ante Pavlović danas pukovnik OS RH i djelatnik UVP-a MORH-a.

U 66.bVP nastaju prvi sastavi iz kojih će se kasnije ustrojiti motorkotačke postrojbe i postrojbe na borbenim oklopnim vozilima. Jedna satnija je izmještena u vojarnu „Kerestinec“ sa zadaćom osiguranja boravka ratnih zarobljenika. Snage i sredstva 66.bVP-a upućuju se na izvršenje borbenih i vojnopolicijskih zadaća u zoni Južnog bojišta i sektora Zadar.

U 1993. godini u postrojbi se razvijaju satnije VP sa specijalističkim zadaćama.

Prva satnija na bojnim oklopnim vozilima ustrojava se i popunjava s djelatnicima iz 66.bVP-a, sa zapovjednikom satnije satnikom Markom Bogdanovićem. Druga satnija na bojnim oklopnim vozilima popunjava se s pripadnicima samostalne satnije VP pri 2 A brigadi koja je ukinuta i ušla u sastav 66.bVP-a. zapovjednik satnije je poručnik Mirko Brcković.

U samostalnoj satniji VP pri 2 A brigadi još od početka 1992. je jezgra budućih postrojbi zaštitnotragačkih pasa. Ukidanjem samostalne satnije, desetina sa šest vodiča službenih pasa ulazi u sastav nove, nastavne satnije 66.bVP. zapovjednik satnije je poručnik Branko Gretić. Nastavna satnija 66.bVP u narednim godinama razvija se u središte za uzgoj, dresuru i preddresuru pasa i obuku vodiča. U Nastavnoj satniji razvija se i veterinarska služba, određuju zahtjevi za opremu i usvaja metodologija uporabe službenih pasa na svim zadaćama VP. Ta je satnija bila baza za razvoj zaštitnotragačkih desetina u drugim postrojbama VP

Nastavna satnija smještena je djelu vojarne Dugo Selo koje je postupnim i upornim radom potpuno uređena za namjenske potrebe za rad s psima.

U 1993. ustrojavaju se Antiterorističke postrojbe VP, a najveća postrojba je Antiteroristička satnija 66.bVP. prvim zapovjednikom satnije imenovan je natporučnik Ljubomir Ljubičić. U postrojbu su izabrani najspremniji i najiskusniji borci koji su prošli sva ratišta kao pripadnici 1 bataljuna 1 A brigade i pripadnici Zaštitnog bataljuna.

Unutrašnjim preustrojem ustrojavaju se 3 i 4 satnija Opće VP. Kojima su temeljne zadaće osiguranje MORH-a i GS HV-a, osiguranje Vrhovnika OS RH i druge vojnopolicijske zadaće. Za zapovjednika 3. sOVP postavljen je Hrvoje Stanić, a za zapovjednika 4.sOVP natporučnik Mato Matanović.

Prometna satnija ustrojava se spajanjem prometnog motorkotačkog voda. Na dužnost zapovjednika postavljen je natporučnik Nevenko Rendulić. Zadaće satnije su nadzor i regulacija vojnog prometa, preprate i osiguranja hodnji povorki m/v i niz drugih zadaća iz djelokruga prometa.

Ustrojeni su Logistički vod, Kriminalistička služba i Služba dežurstva. Od siječnja 1993. zapovjednik bojne je Robert Strelec.

U kolovozu 1993. na dužnost zapovjednika 66.bVP postavljen je satnik Branko Glavaš danas pukovnik OS RH i djelatnik UVP-a.

Borbeni put pripadnika ove postrojbe vodio je i na pakračko ratište, dolinu Neretve, na posavsko i dubrovačko ratište, akcija „Maslenica“. Nema niti jednog dijela domovine u kojem su se vodile borbe protiv okupatora, a da u tim borbama nisu sudjelovali pripadnici 66.bVP. Kao što su i druge postrojbe HV-a na svom borbenom putu došle do sudbonosne 1995. tako je i 66.bVP-a neposredno sudjelovala u pobjedonosnim operacijama HV za konačno oslobođenje RH prvo u munjevitom „Bljesku“, „Ljetu 95“, „Oluji“, „Maestralu“ i „Južnom potezu“.

Izvršavajući čitav niz borbenih i vojnopolicijskih zadaća pripadnici 66.bVP iskazali su visoki stupanj motiviranosti, hrabrosti, požrtvovnosti i profesionalnog odnosa spram postavljenih zadaća.

Na putu stvaranja Oružane sile i teškim borbama za domovinu, sedmorica pripadnika dali su život domovini, dok se dvojica vode nestalima. U trajan spomen ovim hrabrim sinovima u vojarni „Croatia“, bojna je izgradila veliku spomen sobu.

Tijekom ovih povijesnih godina 66.bVP-a imala je tešku zadaću da svojim izgledom i stegom , bude primjer VP iz svih postrojbi HV-a. od 66,bVP-a tražilo se da bude elitna postrojba VP, i ona je to bila.

Uloga ove postrojbe je da djeluje na čitavom području RH na zadaćama od posebnog interesa koje nisu u mogućnosti izvršiti druge postrojbe VP-a. Kroz razvoj 66.bVP-a razvijale su se sve specijalnosti VP-a. Pri At satniji ustrojena je Služba traganja i spašavanja, a zatim skupina za eskortnu pratnju koja vrši osiguranja visokih stranih vojnih dužnosnika i delegacija koje dolaze u posjet RH. Ove dvije specijalnosti razvijene su jedino u 66.bVP. Slijedom navedenih zadaća i obveza 66.bVP uvijek je imala prioritet u opremanju od UVP-a.

Danas ona predstavlja jednu visokoorganiziranu osposobljenu i tehnički opremljenu postrojbu VP, koja je nastavljajući tradiciju posebne postrojbe specijalne policije Tuškanac, 1 bojne 1 A brigade ZNG-a i Zaštitnog bataljuna ZNG-a, spremna i sposobna u svakom trenutku odgovoriti postavljenim zadaćama na čitavom području RH.

10. travnja 1997. zapovjednik 66.bVP-a je pukovnik Vinko Barbarić, pripadnik postrojbe od njezinog nastanka.

Ovdje svakako treba spomenuti i njezine zapovjednike desetina, vodova i satnija kao i sve ostale pripadnike koji su se u proteklom vremenu prvo praktično, a tek onda i teorijski kroz škole i tečajeve, osposobili za svoje dužnosti koje danas s uspjehom obnašaju.

Treba istaknuti da je 66.bVP bila rasadnik kadrova VP, a dočasnici i časnici stasali u ovoj postrojbi danas se nalaze na vrlo značajnim dužnostima u ostalim postrojbama u OS RH. Svi su oni i danas zadržali duh 66.bVP-a i svugdje se prepoznaju kao KOBRE.

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu

Comments

comments

Pogledajte

Međunarodna konferencija 9. Centra znanja pod nazivom „Znanjem kroz izazove budućnosti“

Međunarodna konferencija 9. Centra znanja za društveni razvoj pod nazivom „Znanjem kroz izazove budućnosti“ održana …

Komentiraj