|
Razvodnik Ozren Mišćević i pozornik Mario Dujmović upravo su u poslu provjeravanja identifikacijskih isprava |
“Uobičajen radni dan,” rekao nam je satnik Davorin Horvat, zapovjednik Multinacionalne satnije Vojne policije, dok smo se približavali zgradi Regionalnog zapovjedništva Capital (RCC) u kampu Warehouse u Kabulu. U njoj se nalazi vojnopolicijska postaja u kojoj je Hrvatska vodeća nacija. Osim naših vojnih policajaca u njoj rade i kolege iz Bugarske i Turske. “Upravo je Vojna policija činila naš prvi kontingent u operaciji ISAF, tamo od veljače 2003. godine,” kratko nas upoznaje satnik Horvat. Prije nekoliko dana svečano smo obilježili i Dan Vojne policije Republike Hrvatske i svetog Bartolomeja. Tada smo se i dogovorili da jedan od kabulskih dana provedemo u društvu naših vojnih policajaca.
Ulazimo u postaju. Na desku nas dočekuje službujuća ekipa. Pozdravljamo razvodnika Krunoslava Skrozu koji je upravo završavao svoju smjenu. U malom operativnom središtu skupnica Snježana Kramarić prikupila je aktualne podatke s kojima je upoznala satnika Horvata. “Vojnopolicijski se posao ovdje u biti ne razlikuje od zadaća koje izvršavamo u Hrvatskoj. Osiguravamo zgradu RCC-a, provodimo red i stegu u svojem kampu, nadziremo vojnocestovni promet, radimo očevide prometnih nesreća. Naravno, naši krimovci provode kriminalistička istraživanja te biometrijske identifikacije osoba. Jedna od svakodnevnih zadaća obuhvaća i ophodnje oko našeg kampa Warehouse.” Napominje kako je i vodič službenog psa za detekciju eksploziva, desetnik Zdenko Mirt, upravo na zadaći.
|
Satnik Davorin Horvat i skupnica Snježana Kramarić u operativnom središtu |
Primjećujemo odmah kako je suradnja s kolegama vojnim policajcima iz drugih zemalja vrlo dobra. Ne postoje jezične barijere. Vojnopolicijski posao, poučili su nas, u svakoj vojsci ima slične zakonitosti. “Naravno, dragocjena su iskustva koja se stječu u radu u multinacionalnom okruženju. Imamo i mi što pokazati, prije svega iskustvo djelovanja u području operacije. Moja postrojba sastavljena je od iskusnih vojnih policajaca koji su izniknuli iz Domovinskog rata, ali i mladih snaga. Zapravo, ona je fini balans mladosti i iskustva,” govori nam satnik Horvat. “Posao ovdje nikada ne prestaje,” kaže on. Iz smjene u postaji upravo su izlazili stožerni narednik Anto Majdandžić i razvodnik Zoran Bićanić.
U sobi do zapovjednikove u radu na poslovima biometrijske identifikacije osoba ili kako u žargonu vole reći BAT-a prekidamo bojnika Dražena Sabljića i njegovu kolegicu natporučnicu Tatjanu Šolaju. Upravo su skenirali zjenicu jednom od lokalnih zaposlenika u kampu kako bi mogao produžiti identifikacijsku karticu. Rade kao uigran tim. “Ovo je jedna od naših svakodnevnih zadaća. Kroz naše prostore prođu gotovo svi lokalni zaposlenici u ISAF-ovim instalacijama, naravno najviše oni iz našeg kampa Warehouse,” približava nam tehnike rada bojnik Sabljić. “Ovo mi je prvo sudjelovanje u operaciji ISAF. Prije sam mislio hoću li se u ovome poslu snaći. Znam kako je ovo neprocjenjivo iskustvo. Zapravo, oduševljen sam jednostavnošću procedura i postupaka koji se ovdje primjenjuju,” sažima svoja iskustva u radu u multinacionalnom okruženju bojnik Sabljić. Gospodin pred neumoljivim objektivom fotoaparata mirno je čekao da naša vrijedna ekipa kriminalista isprati posjetitelje iz svojeg ureda.
|
Razvodnik Smiljko Gašparac i skupnik Nikola Medved tijekom nadzora brzine koja je u kampu ograničena na deset kilometara na sat |
Izlazimo iz zgrade RCC-a te zatječemo drugu ekipu naših vojnih policajaca. Razvodnik Ozren Mišćević i pozornik Mario Dujmović upravo su u poslu provjeravanja identifikacijskih isprava, ID kartica, rekli bismo. Razvodnik Mišćević propisno pozdravlja i na engleskom jeziku zamoli čovjeka u civilnoj odjeći njegovu ID karticu. “Zemo,” odgovori on, “možemo mi i na našem.” Ma što god to značilo. U kampu Warehouse puno je zaposlenika iz zemalja bivše države. Sve je u redu, zapisuje se broj i svatko nastavlja svoj posao.
Tamo naprijed, blizu glavne ceste kroz kamp Warehouse, susrećemo vozilo marke Toyota s oznakama naše vojne policije. Pored njega poznata lica. Nekako ozbiljna. Posao je posao. Razvodnik Smiljko Gašparac i skupnik Nikola Medved upravo su započeli nadzor brzine. Doduše, brzina je relativan pojam, u kampu je ograničena na deset kilometara na sat. Uvijek ima onih koji malo “nagaze”, a prethodni je kontingent zabilježio rekordera. Vozilo i nije bilo neko reprezentativno. Prvak je, naime, viličar. “Ovo mi je treća misija u Afganistanu,” govori nam razvodnik Gašparac, “i u svakom slučaju, svaki od boravaka obogatio me za nova iskustva. Uvijek se ponešto novo nauči, uvijek se u razmjeni iskustava steknu neka nova znanja.” Skupnik Medved davao je znak stop-palicom jednom od prekršitelja koji je “jurio” punih dvanaest na sat da se
|
Bojnik Dražen Sabljić i natporučnica Tatjana Šolaja rade na poslovima biometrijske identifikacije osoba |
malo odmori i razmisli o svojoj nepodopštini. “Progledali” su mu kroz prste. “Odlikuje nas tolerancija,” objašnjava nam načine postupanja satnik Horvat. “Razumijemo vojnike i ne postupamo grubo prilikom manjih prijestupa. Naravno, sve ima svoje granice,” otkriva nam tajnu uspješnog rada i izvrsne suradnje sa stanovnicima kampa zapovjednik Multinacionalne satnije.
Dogodine će pripadnici naše vojne policije obilježiti desetu obljetnicu nazočnosti u Afganistanu. Bili su prvi, a danas su prvi: po svojem ponašanju, odnosu prema zadaćama, izgledu. Pravi predstavnici Oružanih snaga Republike Hrvatske, pravi veleposlanici svoje domovine ovdje, više od četiri tisuće kilometara od kuće. |