ubvvpdr udruga
SAMOSTALNA SATNIJA VOJNE POLICIJE 2. “A” BRIGADE ZNG-a
Satnija Vojne policije pri 2. “A” brigadi Zbora narodne garde ustrojena je temeljem zapovijedi zapovjednika Brigade od 28. listopada 1991. i sukladno odluci ministra obrane Gojka Suška od 29. kolovoza 1991. godine. Satnija Vojne policije djelovala je pod Zapovjedništvom Brigade u razdoblju od 28. listopada 1991. do 1. ožujka 1992. godine kada se preustrojem Hrvatske vojske izdvaja iz sastava Brigade te inkorporira u sastav 66. bojne Vojne policije. Ustrojbeno se sastojala od tri voda: Prvog voda opće vojne policije, Trećeg voda zaštitno-tragačkih pasa sa sjedištem u bazi 2.”A” brigade ZNG-a Trstenik te Drugog voda opće vojne policije u Dugoj Resi koji je samostalno djelovao pri 3. bojni 2. gardijske brigade ZNG-a.
Za zapovjednika Satnije imenovan je Darko Markuz, a zamjenika Mirko Brcković. Na dužnost zapovjednika 1. voda imenovan je Ivica Jakupec, zapovjednika 2. voda Slavko Stipetić i 3. voda Branko Gretić. Pored navedenih vodova, u Zapovjedništvu Satnije ustrojbeno su se nalazili i pripadnici kriminalističkog VP-a zaduženi za otkrivanje i postupanje prema vojnim osobama počiniteljima kaznenih dijela. Okosnicu Satnije činili su dočasnici i vojnici iz sastava 1. i 3. bojne 2. “A” brigade. U veljači 1992. zapovjednik Satnije Darko Markus odlazi na novu dužnost u Upravu Vojne Policije MORH-a, a za zapovjednika Satnije imenuje se dotadašnji zamjenik Mirko Brcković, dok se na mjesto zamjenika imenuje Dražen Konjačić koji na toj dužnosti ostaju do 1993. kada se Satnija izdvaja iz sastava Brigade.
U skladu s propisanim zadaćama i ovlastima, Satnija je preuzela osiguranje Zapovjedništva Brigade te su njezini pripadnici tijekom studenog i prosinca 1991. na bojištu Banovine bili angažirani na osiguranju Izdvojenog zapovjednog mjesta u Nebojanu te osiguranju i reguliranju skelskog prelaska rijeke Kupe u selu Letovanić. Na tom bojištu pripadnici Satnije ostali su zajedno s ostalim pripadnicima Brigade do prve polovice 1992. godine. Godine 1992. razmještanjem postrojbi Brigade na bojišta dubrovačkog zaleda i Bosanske Posavine, razmješteni su i pripadnici Satnije koji su vršili osiguranje IZM-a Brigade te druge zadaće iz svoje nadležnosti. Pripadnici Satnije na tim bojištima ostali su do završetka akcija i povlačenja snaga. Osim u zonama djelovanja 2. “A” brigade ZNG-a, pripadnici Satnije bili su, u razdoblju od svibnja do prosinca 1992., izmješteni u područje Istočno slavonskog bojišta, točnije u prostor Čepina, Ivanovca i Andrijevaca gdje su angažirani na osiguranjima IZM-a drugih postrojbi HV-a kao i provođenju vojno-policijskih zadaća. Veliko priznanje za doprinos Satnije i njezinih pripadnika u sklopu cijele sigurnosno-obavještajne zajednice HV-a, a samim time i čast za Satniju, ali i za 2. “A” brigadu ZNG-a, došla je u studenom 1992. kada na mjesto načelnika GS HV-a dolazi stožerni general Janko Bobetko koji odlučuje da njegovo cjelokupno osiguranje preuzima Satnija i njezini pripadnici. Tu su važnu i časnu zadaću pripadnici Satnije provodili sve do njegova umirovljenja. Dana 21. siječnja 1993. godine započela je operacija Maslenica, a 24. siječnja 1993. na to je bojište zajedno s združenim sastavom postrojbi VP HV-a otišao i jedan vod iz sastava Satnije. Na tom bojištu pripadnici VP-a nisu obavljali vojno-policijske zadaće već su bili uključeni u neposredne borbene operacije. Pored obavljanja vojno-policijskih zadaća u području odgovornosti i zoni djelovanja 2. “A” brigade ZNG-a, samostalna Satnija VP-a sprečavala je narušavanje javnog reda i mira od strane pripadnika HV-a kao i otkrivanje kaznenih djela i pronalaženje njihovih po-činitelja, sudjelovala u osiguranju javnih skupova te osiguravala pratnju kolona vojnih motornih vozila.
Od formiranja Satnije do njezinog neposrednog izdvajanja iz sastava Brigade, kroz Satniju VP-a prošlo je 130 ljudi. Satnija Vojne policije 2. gbr imala je četrnaest ranjenih i ozlijeđenih pripadnika.
Izvor: Edicija 2.brigade ZNG RH
Ponos Vojne Policije