Naslovna » naslovnica » 26. obljetnica od osnutka 71. bojne vojne policije u Rijeci

26. obljetnica od osnutka 71. bojne vojne policije u Rijeci

Rijeka i šira okolica tijekom početka Domovinskog rata našla se u jednoj specifičnoj situaciji. Na Trsatu je obitavao garnizon JNA zajedno s ostalim bazama na području naše županije i to je prijetilo mogućim izbijanjanjem velikog oružanog sukoba u slučaju nekakvog značajnijeg incidenta između JNA i HV-a.

U tom razdoblju mnogi vojno sposobni muškarci iz PGŽ su već otišli na razna borbena područja diljem države i postojala je ozbiljna ugroza za dostojanstvo i živote svih stanovnika. U održavanju reda i samog primirja bitnu ulogu tada su odigrali pripadnici 71. bojne vojne policije, koji upravo ovog tjedna obilježavaju 26. obljetnicu od svog osnutka te smo tim povdom razgovarali s Mijom Borčićem, njhovim prvim ratnim zapovjednikom koji nam je u svom detaljnom osvrtu otkrio od kolikog je značaja zapravo bilo njihovo djelovanje u PGŽ.

“Povodom obilježavanja dana postrojbe vojne policije, Udruga 71. bojne VP HV me je, kao izravnog sudionika stvaranja vojne policije u Operativnoj zoni Rijeka, zatražila da napišem kratki osvrt o formiranju i počecima djelovanja iste postrojbe, te izražavam zadovoljstvo što mogu to učiniti.

Pišući ovaj osvrt, osjećam ponos na te prohujale dane i što sam bio sudionik stvaranja značajne postrojbe HV.

Evo kratkog osvrta na moja sjećanja:

Zapovjedništvo 5-te OZ Rijeka, imajući u vidu ukupna događanja na području njenog djelovanja zahtjeva od Glavnog stožera Hrvatske vojske potrebu formiranja vojne policije pri 5. OZ Rijeka. Glavni stožer Republike Hrvatske dostavlja zapovjedništvu 5.OZ Rijeka Zapovijed o formiranju postrojbe 71.bVP. Zapovjednik OZ Rijeka /tada pukovnik/ Antun Rački na osnovu Zapovijedi Glavnog stožera Republike Hrvatske donosi dana 17. studenog 1991.godine Zapovijed za formiranje 71b vojne policije HV.

Nakon razgovora sa zapovjednikom OZ Rijeka u nazočnosti načelnika SIS-a potpisuje se Zapovijed za moje imenovanje, i dobivam prve upute za djelovanje. Zapovijed je stupila na snagu dana 17. 11.1991. godine. Navedena postrojba je bila u zapovijedanju podčinjena Zapovjedništvu 5-te OZ Rijeka.

Svesrdnu i potpunu pomoć oko ustrojavanja, smještaja, osiguranja MTS-a, savjeta…., imao sam u cijelom zapovjedništvu 5-te OZ Rijeka na čelu sa zapovjednikom Antunom Račkim i načelnikom SIS-a.

Glavni zadaci su bili:

Ubrzano ustrojiti vojnu policiju
osigurati postrojbu sa pripadajućim naoružanjem i materijalno tehničkim sredstvima
osigurati i pripremiti smještaj i poligon za obuku
osigurati što kvalitetniju obuku, obučiti i osposobiti vojne policajce za djelovanje te
čim prije započeti intenzivno djelovati na vojno-policijskim zadacima.
Provođenje u djelo toga zadatka bi i u mirnodopsko vrijeme iziskivalo veliki trud i dulje vrijeme, a u to vrijeme kada se počela stvarati Hrvatska vojska od samih početaka to je bio ogroman zadatak. Trebalo je savladavati mnoge prepreke na koje se nailazilo od kojih su najznačajnije bile:

nepovjerenje u pojedine institucije, službe i pojedince
manjak potrebnih vojno tehničkih sredstava (MTS) a nadasve
manjak stručnog kadra, znanja i obučenosti.
Ipak, imali smo jednu veliku prednost koju naš neprijatelj nikako nije mogao imati : Velika želja da se izdvojimo iz Jugoslavije, da stvorimo Hrvatsku kao neovisnu državu i ostvarimo želje naših djedova, pradjedova…. Ta želja, koja je bila iznad svih ostalih, davala nam je ogromni podstrek, snagu, često i nadljudsku, da prebrodimo sve poteškoće i ostvarimo postavljene zadatke. Pa kada smo zaprimili prve odore i prvo znakovlje HV radosti nije bilo kraja.

Stvoriti vojsku, obraniti domovinu, stvoriti vlastitu državu samo sa velikom željom, za vojne stručnjake pa i za neke vojne sile bila je nemoguća misija.

Zadatak – ustrojiti 71.bVP je u vojnom smislu značilo:

Osigurati određeni broj pripadnika za ratno popunjenje bojne VP
Zadatak je bio samo naizgled jednostavan. U ono vrijeme i u onim prilikama trebalo je velikog zalaganja i umijeća za ostvarenje istog. Nije manjkalo jedino volje i želje….

Za popunjenje postrojbe koristili smo dva izvora:

– dragovoljce i

– ured za obranu /tada vojni odsjek/.

U uredu za obranu su radila dva djelatnika od povjerenja koji su nam pomagali i stručnošću i voljom. Velika je to bila stvar. Ne znam da li bi ih bilo dobro imenovati ali ovom prilikom im se zahvaljujem. Kada ovo pročitaju oni će se prepoznati. U vojnim kartonima je bilo jako malo Hrvata koji su imali specijalnost vojni policajac. Uz pomoć ureda za obranu i SIS-a odabirali smo u nekoliko navrata određen broj i pozivali ih na razgovor. Objašnjavali smo im zašto smo ih pozvali i što znači biti vojni policajac. Svakog pojedinačno smo pozivali i pitali da li želi biti pripadnik vojne policije HV. Za one koji su dali svoj pristanak vršena je sigurnosna provjera koja je bila primjerena trenutku i u skladu s trenutkom u kojem se Hrvatska nalazila, dakle kriteriji su bili malo drukčiji nego bi bili danas. Tek iza toga su pozivani u sastav vojne policije. Tijekom osposobljavanja pratio se rad, zalaganje, ponašanje svakog pojedinačno… Naravno, bilo je i pojedinaca koji su postrojbu vojne policije iz određenih razloga trebali napustiti.

2. Osigurati oružje, streljivo, odore, sredstva veze, prijevozna sredstva i ostala MTS nailazilo je na velike poteškoće. Oružja i streljiva je manjkalo i postrojbama na prvim crtama bojišnice.

U početku smo za obuku koristili uniforme bivše JNA tako da smo imali i neugodnih rasprava sa civilnim stanovništvom sa kojim smo dolazili u dodir. Napadali su nas pogrdnim riječima i teško su nam i povjerovali da smo mi u sastavu HV. Više su bili uvjerenja da smo pripadnici JNA.

Jedno oružje se dijelilo na dva pripadnika a streljivo se doslovno dijelilo na kapaljku. U naoružanju se našlo čak i njemačkih automata iz 2. svjetskog rata. Međutim krajem prosinca 1991. godine se stanje sa MTS poboljšalo iako ne i sa streljivom koje je stalno bilo na kritičnom minimumu.

Osigurati smještaj i poligon za obuku bilo je također od velike važnosti. Zapovjedništvo OZ Rijeka nam je osiguralo zaista dobar smještaj u hotelu INA na Učki i što je najznačajnije imali smo dobar poligon za uvježbavanje i obuku. Negativna strana smještaja je bila udaljenost od mjesta djelovanja i uredovanja.
Obučiti vojne policajce za djelovanje tražilo je isto tako dosta samoinicijative i snalaženja.
Osobito je važno naglasiti da je poznavanje oružja bilo na tako niskoj razini da ga većina nije znala upotrijebiti ili još bolje rečeno – bojala se izvršiti i samo probno pucanje, a hrvatski narod je morao pobijediti neprijatelja koji je imao skoro nepresušan arsenal oružja.

Mijo Borčić
Mijo Borčić

Prilike su tražile brzo osposobljavanje a vršen je i pritisak sa više strana da vojna policija počne djelovati. U nedostatku vojne policije MUP je obavljao i poslove iz njenog djelokruga.

Treba voditi i računa da je djelovanje vojne policije na našem području bilo drukčije nego postrojbi vojne policije koje su bile na području obuhvaćenim ratnim djelovanjima. Na izvjestan način je nama bilo lakše ali i teže jer je djelovanje i uredovanje vojne policije bilo pod budnim okom građana, medija…

satnija 71 bVP stacionirana u Rijeci je u takvim prilikama ubrzano prolazila obuku:
upoznavanja oružja i streljiva
obuku pješaštva u napadu, obrani, zasjedi
upoznavanja eksplozivnih sredstava
savladavanju borbenih vještina a
poglavito je bio naglasak na teorijskoj obuci za obavljanje stručnih vojnopolicijskih zadataka.
Za svaki dan se pisala dnevna zapovijed sa satnicom za izvođenje obuke, temama, mjestu izvođenja, sredstvima pomagala i imenima predavača. Predavača nije bilo… Snalazili smo se na razne načine. Koristili smo za stručne predavače više časnike iz OZ Rijeka. Nekako smo došli do Pravilnika vojne policije JNA koji nam je u početku služio za prva upznavanja sa vojno-policijskim zadacima. Imao sam i sam određenog iskustva, iako manjkavog, iz bivše vojske te sam vrlo rado vršio teorijska predavanja. I drugi pojedinci su se isticali u raznim specijalnostima iz civilnog života i to smo koristili prilikom predavanja i obuke.

Velikim zalaganjem, radom i voljom postrojba je ubrzo bila dovoljno spremna za obavljanje vojno policijskih zadataka. Operativna djelovanja su već počela. Nismo imali nikakvih obrazaca koji bi nam služili za bilježenje dojava, očevida i ostalih djelovanja. Bili smo upućeni sami na sebe te smo ih sami i stvarali, dopunjavali, mijenjali… Veliku pomoć u stručnosti, praktičnom djelovanju a dijelom i u sredstvima su nam u počecima pružili pripadnici MUP-a policijske uprave Rijeka i PP Opatija. Na više mjesta su vojni policajci djelovali sa pripadnicima MUP-a i tako stjecali dragocjena iskustva. 2. satnija se sastojala od vodova vojne policije pri svakoj brigadi /111; 128; 118, 119, 155…..

Ovi vodovi su uglavnom djelovali u sklopu brigada na prvoj crti bojišnice i njihov se rad odvijao u ratnim,

dakle znatno težim uvjetima. Svaki vod je imao svoga zapovjednika, zadatke su dobivali od zapovjednika brigada a svakodnevno su o svojim djelovanjima izvještavali zapovjedništvo 71 bVP.

Prva satnija je u počecima djelovanja dobivala i izvršavala zapovjedi zapovjedništva OZ Rijeka a kada je pri MORH-u ustrojena Uprava vojne policije, izdavanje zapovjedi za djelovanje sve više daje UVP. Naravno, vojna policija je djelovala na području OZ Rijeka i izvršavala zadatke iz djelokruga rada OZ Rijeka.
Zapovjedništvo bojne je svakodnevno prikupljalo dnevna izvješća svih vodova vojne policije pri brigadama te o sveukupnnim događanjima dnevno izvještavala Upravu vojne policije.

Dana 9. prosinca 1991. godine je HV preuzela vojarnu na Trsatu a postrojba 71 bVP je bila prva postrojba HV koja je ušla u vojarnu Trsat. Toga dana je održana i svečanost u vojarni. Postrojba vojne policije je svečano postrojena, svečano je prvi puta uz hrvatsku himnu podignut hrvatski barjak, prvi puta predan prijavak na hrvatskom jeziku. Prijavak je predao zapovjednik Mijo Borčić a prijavak primio zapovjednik OZ Rijeka pukovnik Antun Rački. Svečanosti su bili nazočni i uglednici grada. O svečanosti prilikom preuzimanja vojarne, svečanom podizanju zastave i prijavka postoji video zapis…

Vojna policija uskoro dobiva smještaj u vojarni Trsat čime joj je znatno olakšano vojno policijsko djelovanje.

Preseljenje u vojarnu Trsat označava u isto vrijeme i pravi početak rada vojne policije. VP obavlja zadatke iz svog djelokruga u području djelovanja 5. OZ Rijeka i u suradnji sa pripadnicima MUP-a osigurava punktove na Vratniku, Kaliću i u Karlobagu.

Glavni zadatak na spomenutim punktovima je bio kontrola ulaženja i izlaženja u i iz područja obuhvaćenim ratnim djelovanjima, sprječavanje da vojnici koji su dolazili iz područja ratnih djelovanja nose sobom neodgovarajuće naoružanje u područja izvan ratnih djelovanja, te sprječavanje ostalih nečasnih radnji kako vojnih tako i civilnih osoba. Vojna policija osigurava i nekoliko objekata preuzetih od bivše JNA (dom JNA, ambulantu JNA….,

Nekako u to vrijeme je vojna policija dobila vrlo neugodnu zapovijed za rješavanje statusa određenih paravojnih postrojbi. VP je to morala obaviti brzo i na što mirniji način. Bio je to vrlo, vrlo težak zadatak koji je VP 71. bojne obavila bez i jednog značajnijeg incidenta i to najviše razumnim razgovorom.

Priznanje Republike Hrvatske je izazvalo veliku radost i veselje i to je djelovalo na još veći poticaj…

Dana 13. veljače 1991. godine u Upravi vojne policije je održan sastanak svih bojni i samostalnih satnija vojne policije MORH . Na sastanku su za 71-vu bVP bili nazočni zapovjednik i načelnik SIS-a 5.OZ Rijeka. Svaki zapovjednik je podnio svoje pismeno i usmeno izvješće. Izvješće za 71. bojnu vojne policije se nalazi u pismohrani. U izvješću je moralo biti vidljivo prikazan cjelokupan rad postrojbe, popunjenost ljudstvom i MTS, suradnja sa zapovjedništvom OZ , te suradnja sa SIS-om i MUP-om.

Načelnik Uprave vojne policije je naročito inzistirao na sigurnosnoj provjeri pripadnika vojne policije. Naglašeno je da ukoliko sigurnosna provjera pokaže da koji pripadnik ima loš dosje, mora ga se na dobar, miran način otpustiti iz vojne policije i eventualno ga uputiti u drugu vojnu postrojbu ako je to moguće. Osobito se na tome inzistiralo na težim slučajevima. Zapovjednici su morali to provesti u djelo….

Ovom prilikom mi je žao što ne mogu spomenuti pojedine pripadnike koji su se osobito isticali jer ne bih želio umanjiti doprinos ostalih. Ipak uvijek postoji izuzetak….

Veliku pomoć u ispravnom djelovanju vojne policije, uzornom obavljanju zadataka, i činjenici da postrojba nema crnih mrlja, kojih je u takvim okolnostima djelovanja lako moglo biti, postrojba je imala u službi SIS-a kao i čenjenici da smo u sastavu postrojbe imali dva vrsna čovjeka i pravnika. Svi oni su vrlo često bili na udaru unutarnjih kritika, raznih mišljenja ali smo bili svjesni i tada a osobito smo sada uvjereni u to da je njihov rad za postrojbu 71.bVP bio dragocjen. Još jednom – hvala im, doista svima im velika hvala.

Slijedilo je razdoblje intenzivnog djelovanja. Toliko je bilo operativnih zadataka da odmora nije bilo ili je sveden zaista na nužni minimum. Pritsci su bili u fizički i psihički. Zadaci su se svakim danom povećavali, bili su sve delikatniji i tražili su ne samo volju već i pravu stručnost koja postaje sve nužnija i doskora nužna. Radom i djelovanjem činile su se i greške koje su se tijekom provođenja i otklanjale ali su se stjecala i dragocjena iskustva…. Uprava vojne policije je usmjeravala djelovanja, ukazivala na dobre i loše strane…

Nužno je bilo otkloniti uočene nedostatke. Slijedio je preustroj, stručna obuka i ratna djelovanja…”, naveo je Mijo Borčić u svom osvrtu.

Foto galerija

Comments

comments

Pogledajte

Zapisnik sa SABORA UBVVPDR

Comments comments