73. BOJNA VOJNE POLICIJE

Split je u okruženju, a Bračkim kanalom plutaju trupla „srpske“ ratne mornarice. U jadu i beznađu svoje sudbine, prijetili su Dioklecijanu i svetom Duji.

Crnogorske pljačkaške horde gmižu prema Dubrovniku, a u starim zidinama pulskih vojarni vrije ludilo ondašnjih stanovnika.

U takvim uvjetima rađa se Hrvatska ratna mornarica. „Šačica“ ljudi velikog srca, okupljena u splitskom športskom krugu pristupila je Hrvatskoj ratnoj mornarici. Admiral Stevo Letica Barba, 20. rujna 1991. zapovjedio im je ustrojavanje postrojbe Vojne policije i odmah im dao prve zadaće. Postrojba je bila jačine jednog voda, a prvi zapovjednik bio je Điđi Frančeski.

U opkoljenom i ranjenom Dubrovniku 25. listopada 1991. hrabri branitelji ustrojavaju vod Vojne policije koji se zvao „Mornarička policija“. Dana 12. studenog 1991., branieći Dubrovnik u vrletima Srđa, poginuli su zapovjednik voda Vojne policije Siniša Tkalec i vojni policajci Zdenko Baričević, Tomislav Bender i Ivan Rajić. Zapovjedništvo postrojbom preuzima Milan Bačić.

Na mjestu Strinčera, na Srđu postavljen je znak u spomen na njihovu žrtvu.

Vodovi Vojne policije ustrojavaju se pri zapovjedništvima HRM-a u Puli 27. studenog 1991. pod zapovijedanjem Ivice Provića i u Pločama 1. prosinca 1991. pod zapovijedanjem Joze Ivankovića.

Krajem 1991. po zapovijedi načelnika Uprave VP-a, pukovnika Mate Laušića, vodovi se spajaju u satniju Vojne policije pri Hrvatskoj ratnoj mornarici. Prvi zapovjednik bio je Predrag Čutić, a potom Siniša Odak.

U sastav te postrojbe pristupaju dragovoljci Domovinskog rata iz 4. A brigade, 113., 114., 141., 142., 156., 163 brigade te iz 72. bojne VP-a.

Razvojem i jačanjem Hrvatske ratne mornarice narasta i ova postrojba, proširuje se djelokrug zadaća i od 23. veljače 1993. na temelju novog ustrojstva Vojne policije počinje funkcionirati kao 73. bojna VP-a, sa zapovjednikom Željkom Maglovom. Postrojba je sa sjedištem u Splitu i satnijama u Pločama sa zapovjednikom Stjepanom Miličevićem i u Puli sa zapovjednikom Ivicom Mandićem. Ustrojava se i vod Vojne policije u Šibeniku, a vod Vojne policije koji je djelovao u Dubrovniku ukinut je.

Već tada postrojba ima težak ratni put: obrana grada Dubrovnika, Južnog bojišta, doline Neretve, Škabrnje i Maslenice, do hrvatske Posavine.

Zajedno s 113. i 142. brigadom HV-a postrojba sudjeluje u oslobađanju Miljevaca.

Razvoj 73. bVP-a ima poneku posebnost, u odnosu na ostale postrojbe VP-a. U njoj djeluje vod Pomorske VP za zadaće na moru i na otocima. Pripadnici 73. bVP-a nose plave mornaričke odore.

U sklopu priprema za pobjedničke operacije HV-a, 1994 i 1995. postrojba izvršava višemjesečne vrlo specifične i zahtjevne zadaće specijalnih osiguranja.

U kolovozu 1995. prekaljeni borci u Čepikućama. Miljevcima i Maslenici oblače maskirne ratne odore i priključuju se hrvatskoj pobjedničkoj „Oluji“. Pripadnici 73. bVP-a predvode hrvatske snage koje su oslobodile Drniš.

Još dok je trajala „Oluja“ 73. bVP izvršava važne vojnopolicijske zadaća u Kninu, a nakon toga u Drvaru.

Nije bilo lako raditi sve redovite vojnopolicijske zadaće posebno u zonama borbenih djelovanja: u sektoru Zadar, zaleđu Šibenika, Dubrovniku, Konavlima i Cavtatu.

Takav ratni put podrazumijeva i žrtve. 73. bVp-a je u Domovinskom ratu izgubila 9 ponajboljih svojih boraca, a 68 su invalidi Domovinskog rata.

Sve što je stvoreno i što danas imamo rezultat je entuzijazma i samoprijegornog rada pripadnika bojne – DUPINA.

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu