72. BOJNA VOJNE POLICIJE

Prva postrojba Vojne policije, koja je djelovala u zoni odgovornosti 72. bojne bio je vod Vojne policije osnovan pri 4. gardijskoj brigadi u Novigradu, a tijekom vođenja oružanih borbi u mjestu Kruševo. Postrojba je osnovana po zapovijedi zapovjednika 4. gardijske brigade pukovnika Ive Jelića 4. kolovoza 1991.

Navedeni vod Vojne policije tijekom vremena razvio se u satniju opće Vojne policije, u čijem sastavu su se većinom nalazili pripadnici 4. gardijske brigade sa zapovjednikom Ivanom Maretićem.

Potom su ustrojene postrojbe Vojne policije na područjima gradova Zadra, Šibenika, Sinja i Dubrovnika. One su bile organizirane kao samostalne postrojbe ili kao vodovi Vojne policije u sastavu pričuvnih pješačkih brigada. U to vrijeme cijela je hrvatska slušala veličanstveni eho šibenskog usklika „oba su pala, obadva“.

Obilaskom bojišnice u tadašnjoj operativnoj zoni Split načelnik Uprave VP-a pukovnik Mate Laušić predlaže objedinjavanje većeg broja postrojbi Vojne policije u jednu postrojbu. Sukladno tome, po zapovijedi ministra obrane od 13. prosinca 1991 ustrojava se 72. bataljun VP-a, a u njegov sastav ulaze: satnija VP-a pri 4. „A“ brigadi, vodovi VP-a iz 126. brigade Sinj, 113. brigade Šibenik, 134. brigade Biograd, 112. brigade Zadar, 116. brigade Metković, 163. brigade Dubrovnik, 115. brigade Imotski i Makarska te desetine VP-a iz samostalnih bataljuna Hrvatske vojske Starigrad, Škabrnja, Pag, Maslenica, gradskog bataljuna Zadar i otočnog samostalnog bataljuna. Za prvog vršitelja dužnosti zapovjedinka postavljen je bojnik Žarko Tole.

Do kraja 1991. stvorena je jedinstvena organizacijska cjelina koja u zoni 6. operativne zone Split izvršava sve vojnopolicijske zadaće te borbene zadaće u obrani gradova Zadra, Šibenika, Sinja i Dubrovnika. Dužnost zapovjednika postrojbe preuzima Zdravko Galić.

Početkom 1992. planski i temeljitije pristupa se ustroju pričuvnog sastava ratne postrojbe 72. bojne VP-a.

U isto vrijeme uspostavlja se čvršća veza između vodova Vojne policije pri brigadama sa zapovjedništvom i ostalim organizacijskim cijelinama 72. bojne VP-a.

Težište u izvršavanju zadaća bilo je usmjereno na prostore Zadra, ŠibenikaSinja, Dubrovnika, Unešića i Metkovića.

Od rujna 1992. zapovjednik postrojbe je Mihael Budimir.

Aktiviranjem Južnog bojišta težište u radu 72. bojne VP-a premješta se na dubrovačko područje. Snage 72. bVP-a ojačavaju se s pripadnicima i sredstvima 66. bVP-a i u stalnoj su spremnosti za borbena djelovanja. Istovremeno se izvršavaju vojnopolicijske zadaće.

U tom radoblju postrojba je bila angažirana na dvije borbene zadaće i to u sastavu združene satnije Vojne policije na prostoru zaleđa Dubrovnika te prilikom završnih operacija na Južnom bojištu i oslobađanja grada Cavtata.

Koncem 1992. te početkom 1993. postrojba se priprema za pojačano izvršavanje zadaća na zadarskom području, sukladno težišnom pravcu djelovanja Zbornog područja Split te u oslobađanju Masleničkog mosta i ukupnog zaleđa grada Zadra.

Iz navedenog razdoblja, a poradi velike koncentracije postojbi HV-a na istom području, zbog njegove specifičnosti, pamtimo najintenzivnije angažmaneVojne policije na temeljnim zadaćama. Postrojba je bila angažirana u borbrnom dijelu operacije u dvije borbene skupine koje su napadale na pravcima Suhovare – Baštica – Drače i Rovanjska – Maslenički most – Jasenice.

Sastavu druge borbene skupine koja je djelovala zajedno sa snagama 112. brigade HV-a, prvi puta borbeno je djelovao i Antiteroristički vod 72. bVP-a.

Nakon operacije „Maslenica“ 72. bVP-a u borbeno je djelovala u mjestu Dragšići, u šibenskom zaleđu i u obrani Škabrnje.

Sredinom 1993. intenzivira se obuka pripadnikapostrojbe s težištem na protuoklopnom bojevom djelovanju, a također i temeljitijem upoznavanju svih vrsta protupješačkih mina.

Tijekom druge polovice 1993. zajedno s ostakim postrojbama vojne policije, pripadnici 72. bVP-a angažirani su na borbenim zadaćama u Sektoru jug.

Godinu 1993. karakterizira i činjenica da je u navedenom razdoblju ustrojen i ojačan antiteroristički vod vojne policije 72. bVP-a, koji je od akcije Maslenica pa nadalje bio udarna snaga ove postrojbe.

Godina 1994. dočekuje se s iskustvima na svim zadaćama s tendencijom postizanja veće razine ustrojenosti te većem stupnju timskog rada u izvršavanju svakodnenih zadaća.

Težište je bilo na izvršavanju vojnopolicijskih zadaća koje su provodile kroz niz operativnih provedbenih akcija. One su imale za cilj podizanje razine stege i ustroja u postrojbama HV-a.

Koncem 1994. godine podiže se razina bojeve spremnosti postrojbi, do 1. stupnja što je trajalo sve do listopada 1995. U studenom 1994. godine u sastav OG „Sinj“ uključuje se jedan vod 72. bVP-a i jedna satnija za borbene zadaće. Te snage 72. bVP-a sudjeluju u operaciji „Zima 94“ na pravcu Maglaj-Vještić Gora, kao pojačanje 126. dp Sinj. Od tada 72. bVP-a ima u području Dinare stalno angažirano oko 100 ljudi. U lipnju, srpnju i kolovozu 1995. godine težište vojnopolicijskih zadaća premješta se na prostor livanjske bojišnice. 72. bVP-a je angažirana u napadnim borbenim zadaćama „Skok 1“, „Skok2“ i „Ljeto 95“.

S obzirom da je plan uporabe postrojbi u cijeloj zoni odgovornosti Zbornog područja Split već bio sačinjen, vojnoredarstvenu operaciju „Oluja“ dočekali smo potpuno sprmni za izvršavanje svih vojnopolicijskih i borbenih zadaća. 72. bVP-a bila je u prvom i drugom ešalonu.

Iste godine postrojba je nadalje angažirana na pravcima djelovanja hrvatskih snaga u Bosni i Hercegovini u oslobađanju Šipova, Jajca i Mrkonjić Grada. Na zadnjoj crti dosega hrvatskih naga život je položio pripadnik 72. bVP-a, časnički namjesnik Ante Bužančić.

21. ožujka 1996. pripadnici 72. bVP-a izvlače snage s prostora Bosne i Hercegovine kao posljednji pripadnici OS RH-a koji su izvršavali zadaće po Splitskom sporazumu.

Ostale organizacijske cijeline 72. bVP-a vrše pripreme za premještaj zapovjedništva 72. bVP-a i dijela postrojbe iz Splita u grad Knin.

Premještaj postrojbe izvršen je u vremenskom razdoblju od 15.-25. svibnja 1996.  Za zapovjednika postrojbe imenovan je dugogodišnji zamjenik zapovjednika, pukovnik Miro Primorac.

Tijekom godina postojanja i djelovanja ove postrojbe u Domovinskom ratu, obnašajući vojnopolicijske i borbene zadaće na oltar domovine, živote je položilo 12 pripadnika 72. bVP-a.

U svom ratnom znaku 72. bVP-a ima dva anđela koji drže hrvatski grb i mač, što je simbol odanosti Domovini i simbol spremnosti na boj.

Svih ratnih godina, pa tako i danas, prepoznatljiv je pozdrav pripadnika 72. bojne Vojne policije.

„ZA DOM I SLOBODU HRVATSKOM NARODU“

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu