66. bojna Vojne policije

Srpska oružana pobuna započeta 1991. godine pomognuta podmuklim djelovanjem prosrpske JA, u prvoj polovini 1991. postaje oružana agresija. RH nema svoje vojske, narod je goloruk, a glavne oružane snage su djelatni i pričuvni sastav MUP-a i specijalne postrojbe MUP-a.

RH i njezina demokratski izabrana vlast napadaju se svim sredstvima, promidžbenim lažima, pritiscima, prijetnjama i zastrašivanjima, terorističkim i otvorenim oružanim napadima.

Posebna postrojba specijalne policije na Tuškancu, osigurava glavne ustanove hrvatske države, Sabor RH, Banske dvore i kuću predsjednika RH. Osnivanjem Zbora narodne garde postrojba specijalne policije postaje 1. bataljun 1. „A“ brigade ZNG-a. postrojba i dalje izvršava zadaće osiguranja objekata u Zagrebu i specijalne zadaće po zapovijedima Zapovjedništva Zbora narodne garde, osiguranja i pratnje specijalnih tereta u ratna područja, zaštitu i pratnju časnika ZNG-a, te prihvat i zaštitu časnika i vojnika pobjeglih iz JA.

Prvim zapovjednikom postrojbe imenovan je Ivan Grbavac, a njegovim zamjenikom Branko Glavaš.

Elitna postrojba ZNG-a, eskalacijom ratnih sukoba, upućuje se na borbene zadaće na svim hrvatskim ratištima.

Krajem srpnja 1991. zapovjednik postrojbe ustrojava interventne skupine za privođenje pripadnika ZNG-a, HOS-a i drugih naoružanih osoba, počinitelja krivičnih i drugih nedopuštenih dijela.

Budući da pripadnici bataljuna nisu imali ovlasti ni isprave za provođenje poslova koje su obavljali, u više navrata su vođeni razgovori s tadašnjim ministrom obrane Lukom Bebićem, načelnikom štaba zapovjedništva ZNG-, pukovnikom Imrom Agotićem, načelnikom PU Zagrebačke, te visokim djelatnicima MUP-a koji su dali punu podrška u davanju ovlasti i podjeli zadaća s djelatnicima MUP-a RH.

16. kolovoza 1991. izrađen je prijedlog sa smjernicama reorganiziranja 1. bataljuna 1 A brigade u samostalni bataljun VP, kao Zaštitni bataljun pri zapovjedništvu ZNG-a koji je imao sljedeće zadaće: zaštitnu funkciju, policijsko djelovanje, borbeno djelovanje i obuku. Zapovjednik postrojbe Ivan Grbavac i zamjenik Branko Glavaš izradili su i prijedlog prve ustrojbene sheme, s tri satnije, logističkim postrojbama i operativno nastavnim odjelom.

Na temelju tog prijedloga, po odluci Vrhovnika OS RH dr Franje Tuđmana od 24. kolovoza 1991. načelnika štaba zapovjedništva ZNG-a, pukovnik Imra Agotić je 29.kolovoza 1991. zapovjedio da se prvi bataljun izdvoji iz 1 A brigade ZNG-a i ustroji pod nazivom Zaštitni bataljun zapovjedništva ZNG-a.

Sukladno novom ustroju postrojba se popunja novim ljudima i oprema za izvršenje novih zadaća. U to vrijeme nastaje i oznaka postrojbe. Slavni ratni put pripadnici Zaštitnog bataljuna ispisuju na Ljubovu u Osijeku, Erdutu, Iloku i Vukovaru.

Pripadnici ove postrojbe sudjelovali su u najznačajnijim ratnim djelovanjima OS RH. U napadu na vojarnu-skladište JA u Prečecu 15. rujna 1991. sudjelovao je jedan vod pod zapovijedanjem zapovjednika bataljuna. Zarobljeno je od neprijatelja više od 20 000 tona raznog ratnog materijala, a predalo se oko 50 pripadnika bivše JA. Nakon toga uslijedilo je angažiranje snaga iz sastava bataljuna na oslobađanju vojarne u Varaždinu i Bjelovaru. Ove akcije također su polučile izuzetne rezultate s obzirom da je došlo do potpune predaje postrojbi JA u Bjelovaru i Varaždinu. Time su znatno ojačane tadašnje postrojbe ZNG-a tenkovima, transporterima i topničkim oruđima.

U rujnu 1991. pripadnici Zaštitnog bataljuna, zajedno s drugim oružanim sastavima MUP-a RH i ZNG-a, brane Hrvatsku Kostajnicu. Nakon višetjednog danonoćnog napada JA i četnika, u potpunom okruženju bivaju zarobljeni od neprijateljskih snaga koje ih odvode u srpski kazamat Manjaču kod Banja Luke, gdje prolaze višemjesečnu stravičnu golgotu. Vrativši se iz zarobljeništva nakon kratkog oporavka vraćaju se u postrojbu u kojoj će nastaviti pobjedonosne bitke i borbe. U toj hrabroj skupini nalazili su se: Ante Pavlović i Branko Glavaš, kasnije zapovjednici 66.bVP-a.

Slijed povijesnih događaja donio je i novu zapovijed od 23. studenog 1991. Glavbi stožer HV zapovijeda ustrojavanje 66.bataljuna VP GS HV-a upravo od snaga i sredstava zaštitnog bataljuna. Od tog trenutka postrojba počinje raditi i djelovati pod svojim sadašnjim nazivom. Glavna baza-lokacija u tim danima je prostor Studentskog doma u Lašćinskoj ulici u Zagrebu.

Krajem 1991. zapovijedanje VP preuzima pukovnik Mate Laušić, načelnik UVP. 66.bataljun je od tada izravno podređen UVP-a pod čijim se vođenjem naglo razvija. Već u prosincu 1991. vojni policajci se sa sredstvima i opremom upućuju u područje djelovanja OG Posavina sa zadaćom objedinjavanja i sustavnog vojnopolicijskog djelovanja.

Već tada je 66.bVP bilo dodijeljeno posebno mjesto u sustavu VP. Postrojba ima prioritet u opremanju i popuni i po prosudbama i zapovijedima načelnika UVP, upućuje se na zadaće diljem RH. Istovremeno, izvršavaju se i svi redoviti poslovi osiguranja najvažnijih državnih i vojnih objekata u Zagrebu. Takvo mjesto i ulogu 66.bVP imala je do kraja Domovinskog rata.

U siječnju 1992. na dužnost zapovjednika 66.bataljuna VP imenovan je Ante Pavlović danas pukovnik OS RH i djelatnik UVP-a MORH-a.

U 66.bVP nastaju prvi sastavi iz kojih će se kasnije ustrojiti motorkotačke postrojbe i postrojbe na borbenim oklopnim vozilima. Jedna satnija je izmještena u vojarnu „Kerestinec“ sa zadaćom osiguranja boravka ratnih zarobljenika. Snage i sredstva 66.bVP-a upućuju se na izvršenje borbenih i vojnopolicijskih zadaća u zoni Južnog bojišta i sektora Zadar.

U 1993. godini u postrojbi se razvijaju satnije VP sa specijalističkim zadaćama.

Prva satnija na bojnim oklopnim vozilima ustrojava se i popunjava s djelatnicima iz 66.bVP-a, sa zapovjednikom satnije satnikom Markom Bogdanovićem. Druga satnija na bojnim oklopnim vozilima popunjava se s pripadnicima samostalne satnije VP pri 2 A brigadi koja je ukinuta i ušla u sastav 66.bVP-a. zapovjednik satnije je poručnik Mirko Brcković.

U samostalnoj satniji VP pri 2 A brigadi još od početka 1992. je jezgra budućih postrojbi zaštitnotragačkih pasa. Ukidanjem samostalne satnije, desetina sa šest vodiča službenih pasa ulazi u sastav nove, nastavne satnije 66.bVP. zapovjednik satnije je poručnik Branko Gretić. Nastavna satnija 66.bVP u narednim godinama razvija se u središte za uzgoj, dresuru i preddresuru pasa i obuku vodiča. U Nastavnoj satniji razvija se i veterinarska služba, određuju zahtjevi za opremu i usvaja metodologija uporabe službenih pasa na svim zadaćama VP. Ta je satnija bila baza za razvoj zaštitnotragačkih desetina u drugim postrojbama VP

Nastavna satnija smještena je djelu vojarne Dugo Selo koje je postupnim i upornim radom potpuno uređena za namjenske potrebe za rad s psima.

U 1993. ustrojavaju se Antiterorističke postrojbe VP, a najveća postrojba je Antiteroristička satnija 66.bVP. prvim zapovjednikom satnije imenovan je natporučnik Ljubomir Ljubičić. U postrojbu su izabrani najspremniji i najiskusniji borci koji su prošli sva ratišta kao pripadnici 1 bataljuna 1 A brigade i pripadnici Zaštitnog bataljuna.

Unutrašnjim preustrojem ustrojavaju se 3 i 4 satnija Opće VP. Kojima su temeljne zadaće osiguranje MORH-a i GS HV-a, osiguranje Vrhovnika OS RH i druge vojnopolicijske zadaće. Za zapovjednika 3. sOVP postavljen je Hrvoje Stanić, a za zapovjednika 4.sOVP natporučnik Mato Matanović.

Prometna satnija ustrojava se spajanjem prometnog motorkotačkog voda. Na dužnost zapovjednika postavljen je natporučnik Nevenko Rendulić. Zadaće satnije su nadzor i regulacija vojnog prometa, preprate i osiguranja hodnji povorki m/v i niz drugih zadaća iz djelokruga prometa.

Ustrojeni su Logistički vod, Kriminalistička služba i Služba dežurstva. Od siječnja 1993. zapovjednik bojne je Robert Strelec.

U kolovozu 1993. na dužnost zapovjednika 66.bVP postavljen je satnik Branko Glavaš danas pukovnik OS RH i djelatnik UVP-a.

Borbeni put pripadnika ove postrojbe vodio je i na pakračko ratište, dolinu Neretve, na posavsko i dubrovačko ratište, akcija „Maslenica“. Nema niti jednog dijela domovine u kojem su se vodile borbe protiv okupatora, a da u tim borbama nisu sudjelovali pripadnici 66.bVP. Kao što su i druge postrojbe HV-a na svom borbenom putu došle do sudbonosne 1995. tako je i 66.bVP-a neposredno sudjelovala u pobjedonosnim operacijama HV za konačno oslobođenje RH prvo u munjevitom „Bljesku“, „Ljetu 95“, „Oluji“, „Maestralu“ i „Južnom potezu“.

Izvršavajući čitav niz borbenih i vojnopolicijskih zadaća pripadnici 66.bVP iskazali su visoki stupanj motiviranosti, hrabrosti, požrtvovnosti i profesionalnog odnosa spram postavljenih zadaća.

Na putu stvaranja Oružane sile i teškim borbama za domovinu, sedmorica pripadnika dali su život domovini, dok se dvojica vode nestalima. U trajan spomen ovim hrabrim sinovima u vojarni „Croatia“, bojna je izgradila veliku spomen sobu.

Tijekom ovih povijesnih godina 66.bVP-a imala je tešku zadaću da svojim izgledom i stegom , bude primjer VP iz svih postrojbi HV-a. od 66,bVP-a tražilo se da bude elitna postrojba VP, i ona je to bila.

Uloga ove postrojbe je da djeluje na čitavom području RH na zadaćama od posebnog interesa koje nisu u mogućnosti izvršiti druge postrojbe VP-a. Kroz razvoj 66.bVP-a razvijale su se sve specijalnosti VP-a. Pri At satniji ustrojena je Služba traganja i spašavanja, a zatim skupina za eskortnu pratnju koja vrši osiguranja visokih stranih vojnih dužnosnika i delegacija koje dolaze u posjet RH. Ove dvije specijalnosti razvijene su jedino u 66.bVP. Slijedom navedenih zadaća i obveza 66.bVP uvijek je imala prioritet u opremanju od UVP-a.

Danas ona predstavlja jednu visokoorganiziranu osposobljenu i tehnički opremljenu postrojbu VP, koja je nastavljajući tradiciju posebne postrojbe specijalne policije Tuškanac, 1 bojne 1 A brigade ZNG-a i Zaštitnog bataljuna ZNG-a, spremna i sposobna u svakom trenutku odgovoriti postavljenim zadaćama na čitavom području RH.

10. travnja 1997. zapovjednik 66.bVP-a je pukovnik Vinko Barbarić, pripadnik postrojbe od njezinog nastanka.

Ovdje svakako treba spomenuti i njezine zapovjednike desetina, vodova i satnija kao i sve ostale pripadnike koji su se u proteklom vremenu prvo praktično, a tek onda i teorijski kroz škole i tečajeve, osposobili za svoje dužnosti koje danas s uspjehom obnašaju.

Treba istaknuti da je 66.bVP bila rasadnik kadrova VP, a dočasnici i časnici stasali u ovoj postrojbi danas se nalaze na vrlo značajnim dužnostima u ostalim postrojbama u OS RH. Svi su oni i danas zadržali duh 66.bVP-a i svugdje se prepoznaju kao KOBRE.

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu