ubvvpdr udruga
Vod za zaštitu VIP osoba
Posao koji se nikad ne obavlja rutinskiEskortno osiguranje štićenih osoba provodi se po točno definiranim pravilima za svaku razinu zaštite. Kad je riječ o stranim izaslanstvima, najveću razinu zaštite imaju ministri obrane, načelnici glavnih stožera i visoki predstavnici NATO-a. Tada se primjenjuje najgušća formacija koja je, kad ih sretnemo na cesti, najdojmljivija i ne može se ne primijetiti. Brzo se prilagođavaju novim okolnostima, zbog njih se nikad nije zakasnilo, niti je zbog njih promet u gradu bio zaustavljen?
 |
Uvijek su u neposrednoj blizini visokih civilnih i vojnih dužnosnika koji dolaze u posjet MO-u i OS-u. Voze se u dobrim vozilima. Ponekad nam ono što urade izgleda neizvedivo. Nekad im zavidimo, a nekad im se divimo. Odmjerenih su pokreta, ali spremni reagirati u trenu i to onda kad se dovede u pitanje sigurnost osobe u čijoj su neposrednoj blizini. Riječ je, naravno, o djelatnicima Voda za zaštitu VIP osoba 66. bojne Vojne policije koji provode neposredno eskortno osiguranje VIP osoba.
Kako bismo doznali više o onome što rade te nam pokazali neke od vještina kojima moraju suvereno vladati u svom poslu posjetili smo ih u vojarni “Croatia”, gdje nam je domaćin bio zapovjednik voda natporučnik Miro Vukadin. Posjet smo dogovarali mjesecima jer im je u njihovom zgusnutom rasporedu bilo pravo umijeće pronaći malo slobodnog vremena za razgovor. Koliko imaju posla, najbolje svjedoče brojke.
 |
| Putovanja su česta, a radnog vremena gotovo da i nema, jer su službeni posjeti i vikendima, a i praznicima |
Tako su, primjerice, prošle godine bili angažirani na 107 zadaća osiguranja. Prešli su 147 000 km. Od 20-ak ljudi koliko ih je stalno operativno dočasnici su bili angažirani 303 puta, a vojnici 120 što je gotovo svaki dan u godini. Ima ih 38 i svi su osposobljeni i za vozače i pratioce. Ako dođe do preklapanja zadaća, pomažu im, i to u ulozi pratilaca, pripadnici antiterorističke postrojbe. Više nego dobro surađuju s MUP-om, te s Uredom Predsjednika.
 |
Uz to što provode neposredno eskortno osiguranje izaslanstava koja dolaze u posjetu MO-u i GSOS-u pružaju i stalno osiguranje ministru obrane, državnom tajniku MORH-a, načelniku i zamjeniku načelnika GS-a i ravnatelju Vojno-sigurnosne agencije.
Eskortno osiguranje štićenih osoba provodi se po točno definiranim pravilima za svaku razina zaštite, a proces štićenja realizira se u nekoliko faza. Prva, a prema riječima zapovjednika voda natporučnika Mire Vukadina ona koja je temelj svega je izrada sigurnosne prosudbe. Nakon toga se izrađuje koncept štićenja odnosno odabir metode, planiranje provedbe, realizacija i na kraju ništa manje bitno praćenje učinkovitosti.
Kad je riječ o stranim izaslanstvima, najveću razinu zaštite imaju ministri obrane, načelnici glavnih stožera i visoki predstavnici NATO-a. Tada se primjenjuje najgušća formacija koja je kad, ih sretnemo na cesti, najdojmljivija i ne može se ne primijetiti. Pet vozila u koloni. Prethodnica, vozilo sigurnosti 1, glavna kola, vozilo sigurnosti 2, zaštitnica. U svakom vozilu vozač i pratilac. Uloga vozača je stići na odredište točno na vrijeme, a pratilaca neposredna zaštita štićene osobe koja je naravno na stražnjem sjedalu u glavnom vozilu. Vrata otvara pratilac, nikad štićena osoba jer su, kaže natporučnik Vukadin, najkritičniji trenuci upravo kod izlaska iz vozila ili dok vozilo nije u pokretu. Udaljenost između vozila u koloni ne smije biti veća od 4 do 5 metara. Između glavnog i vozila sigurnosti S1 i S2 ne smije doći nikakvo vozilo. To je takozvana sterilna zona. Bilo kakav pokušaj povrede sterilne zone znači ugrožavanje štićene osobe i sigurnosna vozila S1 i S2 to moraju
 |
| Nedavno obnovljen vozni park uvelike je olakšao obavljanje zadaća |
Kad je riječ o zaštiti najviše razine cjelokupnim osiguranjem, i neposrednom eskort pratnjom i stacionarnim osiguranjem, zapovijeda zapovjednik voda. “Na svaku se destinaciju mora doći i do pola sata ranije. Treba se proći trasom kojom će se kolona kretati, a u planu osiguranja uvijek se uz glavnu treba imati i pričuvna trasa,” priča Vukadin koji je zapovjednik voda od 1999. godine, te dodaje kako se nikako ne smije dopustiti da se taj posao obavlja rutinski. “To je najgore. Uvijek se mora naći načina da se ljudima podigne budnost. Ne smiju biti prenapeti jer se tada previše troše, ali uvijek moraju biti koncentrirani na zadaću,” napominje natporučnik Vukadin. Uvijek su spremni i dva sata prije početka zadaće. Na odredište moraju stići točno na vrijeme. Ne smije se doći prerano, a ne daj bože zakasniti. A to baš i nije uvijek lako, pogotovo ako su zadaće u Zagrebu. A takvih je, kaže Vukadin, najviše. Program posjeta je zgusnut, a zna se dogoditi i da se protokol mijenja u posljednji tren ili i tijekom same zadaće. Ali, i na to su već navikli. Brzo se prilagođavaju novim oklonostima i zbog njih se nikad nije zakasnilo. Događalo se i da su neke dionice trebali prijeći i za upola manje vremena nego što je to uobičajeno i to u vrijeme zagrebačkog rush houra. Kako? Sigurno i na vrijeme kaže, te dodaje da zbog njih nikada promet u gradu nije bio zaustavljen. Za svoj su rad dobili brojne pohvale među kojima su i one visokih stranih dužnosnika.
 |
| Od presudne važnosti je da svi funkcioniraju kao tim |
Za posao koji rade s voljom, jer nijedan se posao ako je prisilan ne može dobro raditi, Vukadin ističe kako je bitna i psihofizička spremnost, dobro upravljanje motornim vozilima, ali i izglednost i ophođenje s ljudima. Sve je to, napominje, podjednako bitno. Uz to što svaki od njih mora pojedinačno biti dobro osposobljen, od presudne je važnosti dobro funkcionirati i kao tim. Putovanja su česta, a radnog vremena gotovo da i nema, jer su službeni posjeti i vikendima, a i praznicima.
Kad nisu na zadaći, redovito treniraju. U vojarni su u sportskoj opremi u 8:00. Imaju i dobro opremljen trim kabinet što im je jako važno posebice zimi, a dijelom su ga kaže Vukadin i sami opremili. Svaka tri mjeseca imaju redovite kondicijske provjere. Ako se dogodi da duže ne voze, iako je to rijetko, provode i kondicijske vožnje.
Nedavno su obnovili i vozni park, što im je ističe Vukadin uvelike olakšalo obavljanje zadaća. Jer oni su ipak osiguranje štićenih osoba u pokretu. Ako je više zadaća te nemaju dovoljno vozila, pomaže im Služba za prijam i potporu. Na pitanje što bi izdvojio kao najtežu stranu njihovog posla Vukadin ističe kako je to priprema. “Priprema je najteža, ali i najvažnija. Situacijom morate vladati od samog početka, odnosno od trenutka kad se s protokolom počne dogovarati program posjeta,” zaključuje naš sugovornik. S obzirom na rezultate koje su do sada postigli, te brojne pohvale koje redovito dobivaju, ipak izgleda da za njih najtežih situacija nema, ili ako ih i ima, onda ih s lakoćom rješavaju.
