ubvvpdr udruga
Hrvatska danas slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan branitelja i 19. obljetnicu VRO “Oluja”. Središnja svečanost započela je podizanjem državne zastave na Kninskoj tvrđavi nakon čega se kod spomenika Hrvatske pobjede Oluja 95, održalo polaganje vijenaca i paljenje svijeća.
Uslijedio je mimohod pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, braniteljskih i stradalačkih udruga i državnog vrha nakon kojeg se održala svečana Sveta misa za domovinu u privremenoj crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog zavjeta.
Pročitajte detalje akcije Oluja kojom se oslobodila domovina
Ministar obrane Gojko Šušak na konferenciji za novinare 8. kolovoza obratio se javnosti priopćivši da je Oluja bila uspješna. Toga dana neprijatelj nije pružao znatniji otpor osim pojedinih dijelova 39. banijskog korpusa.
U zoru 4. kolovoza 1995. točno u pet sati počela je operacija Oluja. Snažnom topničkom i raketnom paljbom Hrvatska vojska udarila je po svim srpskim položajima na 630 kilometara dugoj bojišnici. Jedino je u smjeru napada 1. gardijske brigade, koja je bila u sastavu Zbornog područja Gospić, početak napada planirano odgođen sat vremena. Razlog je bio taktičke prirode jer se želio prikriti glavni smjer napada i tako iznenaditi neprijatelj. Tako je po planu na tom smjeru napad počeo točno u šest sati kombiniranim zračnim i topničkim udarima po vitalnim vojnim ciljevima, zapovjednim mjestima i komunikacijskim čvorištima, čime je, kazano vojničkim jezikom, ostvaren najviši stupanj iznenađenja i znatan početni uspjeh nad neprijateljem.
Kako se iz dana u dan odvijala operacija Oluja, kojom je oslobođen najveći dio okupiranog hrvatskog teritorija, najbolje je prikazano u “Raščlambi operacije Oluja” koja je napravljena u Glavnom stožeru Oružanih snaga Republike Hrvatske 2007. godine. U toj raščlambi do u detalje je po zbornim područjima opisana svaka akcija Hrvatske vojske tijekom operacije Oluja.
U nastavku pročitajte kako se na svim smjerovima napada u ta četiri dana oslobađala Hrvatska.
4. kolovoza 1995.
Već prvog dana Oluje snage Zbornog područja Split, koje je bilo podijeljeno u četiri operativne grupe – Sjever, Sinj, Zadar i Šibenik – probile su prve crte obrane neprijateljskih postrojbi oko Knina. Pripadnici 4. i 7. gardijske brigade neutralizirali su snage Taktičke grupe 3. vojske tzv. republike srpske krajine, koje su bile zadužene za obranu Knina, a 126. i 6. domobranska pukovnija te 144. brigada HV-a, koje su činile OG Sinj, ovladale su crtom bojišta od Pitomog vrha do Ružića grada. Nakon prvog dana borbe OG Zadar uspostavio je crtu bojišta Stružnica – Duliba – Tulove grede i tako omogućio da se komunikacija Obrovac – Mali Alan – Sveti Rok može koristiti za uvođenje tehnike Specijalne policije MUP-a. Na tom području djelovale su 2. bojna 9. gardijske brigade, 112. brigada te 7. i 134. domobranska pukovnija. Od Čiste Velike preko Pamučara do Dugovca crtu bojišta uspostavile su 113. brigada te 142. i 15. domobranska pukovnija koje su djelovale u OG Šibenik.
Na glavnom smjeru djelovanja Zbornog područja Gospić (Glibodol – Lička Jasenica – Saborsko – Selište Drežničko – Tržačka Kaštela – granica RH s BiH) djelovala je 1. gardijska brigada, 138., 119. i 133. domobranska pukovnija. Na pravcu Glibodol – Lička Jasenica hrvatske snage nisu uspjele potpuno izvršiti planiranu zadaću zbog velike pokrivenosti prostora minskim poljima i jakog otpora neprijatelja, ali su ipak uspjele probiti prvu crtu obrane i neprijatelja otjerati u smjeru Ličke Jasenice. Na pomoćnom smjeru Čanak – Trnavac – Homoljačko polje – Ličko Petrovo Selo snage 128. brigade i 8. domobranske pukovnije naišle su na jak otpor neprijatelja, ali su u popodnevnim satima 4. kolovoza uspjele probiti neprijateljsku crtu obrane. Na pomoćnom smjeru Novi Lički Osik – Ljubovo – Bunić djelovale su snage 9. gardijske brigade, osim 2. bojne koje je bila priključena OG Sjeveru, 118. domobranska pukovnija i 111. brigada HV-a. Na području Ljubova i Ličkog Osika neprijatelj je pružio snažan otpor pa su hrvatske snage prvog dana napredovale sporije od planiranog, ali su ipak ostvarile potreban uspjeh za nastavak borbenih djelovanja. Specijalne postrojbe MUP-a u suradnji sa 2. bojnom 9. gardijske brigade uspješno su probile prvu crtu neprijateljske obrane i uspješno ovladale dominantnim kotama na Velebitu. Uspjeli su se probiti u području vrha Ćelavac i uzduž glavne ceste za Gračac.
Snage Zbornog područja Karlovac prvog dana Oluje nisu imale znatnog pomaka u dubinu neprijatelja, ali su ipak uspjele spriječiti djelovanje neprijateljskog topništva po civilnim ciljevima i industrijskim kapacitetima Karlovca i njegove šire okolice. Dio snaga 110. domobranske pukovnije, nakon postizanja početnog iznenađenja i neprimjetnog prelaska crte razgraničenja, dolazi do komunikacije Karlovac – Tušilović, gdje se spaja s ubačenim dijelovima 266. izviđačko-diverzantske satnije. No ubrzo nakon toga snage 110. domobranske pukovnije prisiljene su bile na povlačenje. Pri nasilnom prelasku rijeke Kupe snage 104. brigade HV-a u području Kobilić Pokupski – selo Donja Račica vraćaju se na početne položaje, a snage 14. i 143. domobranske pukovnije prešle su rijeku Mrežnicu i ovladale crtom Klipinka – Lončarska glava – Sivića brdo – Kameniti vrh, a 137. domobranska pukovnija probila je prvu crtu obrane neprijatelja i zauzela položaje na crti Sekulića vršak – Mali Humac. Postrojbe 99. brigade probijaju crtuneprijateljske obrane, ali zbog ulaska u minsko polje vraćaju se na početne položaje.
Snage Zbornog područja Zagreb nisu izvršile planiranu zadaću na glavnom i pomoćnim smjerovima jer zapovjednik ZP Zagreba nije potpuno postupio po naredbi načelnika Glavnog stožera HV-a. Odstupio je na glavnom smjeru napada Mošćenica – Češko selo – Petrinja pa su snage 2. gardijske brigade Petrinju napale direktnim napadnim djelovanjem vezano uz komunikaciju Sisak – Petrinja. Neprijateljske snage 31. pješačke brigade u Petrinji bile su pripremljene za frontalni napad i njihovi protutenkovski topovi uništili su nekoliko tenkova HV-a na prilazu Petrinji te spriječili hrvatsko pješaštvo u napredovanju prema gradu. Tada je poginuo zapovjednik 2. bojne 2. gardijske brigade pukovnik Predrag Matanović.
Na pomoćnom smjeru napada Sunja – selo Mrčaj – Kostajnica zaustavljene su snage 103. i 151. brigade te 17. domobranske pukovnije. Na pomoćnom smjeru napada selo Brkševina – selo Viduševac – Glina, snage 20. domobranske pukovnije i 153. brigade počele su napad nasilnim prelaskom rijeke Kupe pri čemu su pretrpjeli gubitke. Nakon savladavanja manjeg mostobrana na suprotnoj obrali naše su snage zaustavljene.
5. kolovoza 1995.
Zbog uspjeha prvog dana operacije Oluja 4. i 7. gardijska brigada ulaze u Knin. Tijekom noći sa 4. na 5. kolovoza vlada tzv. republike srpske krajine i Glavni štab SVK povlače se 35 kilometara sjeverno od Knina. Druga bojna 9. gardijske brigade uz pomoć 3. pješačke satnije drugog dana Oluje imala je zadatak razbiti neprijateljske snage na lijevom kraju Stružnice – Ošćenica – Male Jasle – Golovro te se spojiti sa specijalcima. Krajem drugog dana hrvatske snage ulaze u Obrovac, a dio postrojbi 7. gardijske ulazi u Benkovac.
Na Zbornom području Gospić na glavnom smjeru napada Lička Jasenica – Saborsko – Kuselj – Koranski most – Rakovica 1. gardijska brigada brzo i energično udara u bok 21. korpusa SVK i do kraja dana izbijaju na Koranu i ulaze u Plitvice. Nastavljaju u smjeru državne granice RH i u Tržiškoj Rašteli spajaju se sa 5. korpusom Armije BiH.
Specijalna postrojba MUP-a u cijelosti je drugog dana Oluje ovladala prometnicom Gospić – Gračac. Uz Gračac su oslobođeni Lovinac i Medak. Drugog dana operacije Oluja uvođenjem svježih snaga i pregrupiranjem postrojbe ZP Karlovac uspijeva doseći planirani tempo prodora u dubinu neprijatelja te oslobađa šire područje Plaškog i sela Primišlja. Ni drugog dana Oluje snage ZP Zagreb ne uspijevaju ostvariti zadaće u oslobađanju Petrinje pa vrhovni zapovjednik donosi zapovijed da se general pukovnik Petar Stipetić imenuje zapovjednikom sjevernog sektora bojišta koje se poklapalo sa zonom odgovornosti ZP Zagreb i ZP Bjelovar. Istog dana u večernjim satima general Stipetić reorganizira postrojbe na bojištu i bilježi prve pozitivne rezultate.
6. kolovoza 1995.
Nakon reorganizacije snaga ZP Zagreb u ranim jutarnjim satima trećeg dana Olujeoslobađa Petrinju, Kostajnicu i u večernjim satima Glinu. Snage ZP Karlovca trećeg dana operacije Oluja uz pomoć 1. gardijske brigade, koja ulazi u njihovu zonu borbenog djelovanja, oslobađa šire područje grada Slunja. Snage ZP Gospić 6. kolovoza u večernjim satima ulaze u Korenicu te ovladavaju prostorom sela Ljubova i Novog Ličkog Osika, a snage 9. gardijske brigade do kasnijih večernjih sati pod nadzor stavljaju prostor Krbavskog polja. Specijalne postrojbe MUP-a nastavljaju napredovati prema sjeveru kroz Bruvno prema Donjem Lapcu te se povezuju s dijelovima 9. gardijske brigade u Udbini ovladavši Malovanom, Bruvnom i Otrićem. Pod kontrolu stavljaju i cestu Gračac – Bruvno.
Snage ZP Splita potiskuju neprijatelja prema granici s BiH, a 1. hrvatski gardijski zdrug prevezen je transportnim helikopterima na pozicije jugoistočno od Obrovca. Imali su zadaću dati potporu 2. bojni 9. gardijske brigade te su izveli napad u dva pravca.
7. kolovoza 1995.
Srpske snage na Banovini pristaju na pregovore o predaji 21. korpusa SVK. Zbog toga su bila zaustavljena borbena djelovanja, ali general Stipetić stavlja izvan snage zapovijed o prekidu vatre zbog toga što srpska strana zavlačenjem nastoji izvući što veći dio 39. korpusa s prostora Banovine preko Dvora na područje BiH.
Snage 2. gardijske brigade nastavljaju napade u smjeru Maja – Klasnić – Žirovac – Dvor. Tu nailaze na veći otpor neprijatelja koji nastoji čuvati odstupnicu neprijateljskoj koloni koja se povlači prema BiH iz Vojnića i Vrginmosta preko Velikog i Malog Obljaja. Dio snaga 151. brigade djeluje na smjeru Kostajnica – Dvor, dolazi do Dvora, ali zbog jakog otpora neprijatelja odbačeni su sjeverno i sjeveroistočno od tog gradića.
Četvrtog dana Oluje snage ZP Karlovca oslobađaju čitav prostor Korduna, mjesta Krnjak, Vojnić, Turanj i Tušilović, te izbijaju na granicu s BiH.
Snage ZP Gospića oslobađaju Udbinu, dio se spaja sa 5. korpusom Armije BiH na prostoru Plješivice, a do kraja dana 3. bojna 9. gardijske brigade i 128. domobranska pukovnija ulaze u Donji Lapac gdje se spajaju sa specijalcima koji su već oslobodili taj gradić. Sedmog kolovoza izbijaju na državnu granicu s BiH pokraj rijeke Une. Specijalci MUP-a u Udbini se spajaju sa snagama ZP Gospića, dok drugi dio snaga uz topničku potporu ovladava Gornjim i Donjim Lapcem, a treći dio specijalaca drži perivoje Malovan – Otrić. U poslijepodnevnim satima specijalci ovladavaju zapadnom obalom rijeke Une u Kulen Vakufu.
Snage ZP Splita 7. kolovoza ovladale su crtom Strmica – Plavno – Otrić – Gračac, a u popodnevnim satima tog dana dijelovi 4. gardijske brigade spajaju se sa specijalcima u selu Otriću.
8. kolovoza 1995.
Ministar obrane Gojko Šušak na tiskovnoj konferenciji obratio se javnosti priopćivši da je operacija Oluja uspješno završena 7. kolovoza 1995. u 18 sati. Tog dana neprijatelj nije pružao znatniji otpor osim pojedinih dijelova 39. banijskog korpusa. U popodnevnim satima dogovoreni su uvjeti i način predaje 21. korpusa SVK pa su se oni 9. kolovoza i predali na širem području Gline. Prije toga snage ZP Zagreba – 17. domobranska pukovnija te 145. i 151. brigada HV-a – oko 11 sati počele su napad na Dvor na Uni te su ga oslobodili već u ranim poslijepodnevnim satima.
Idućih dana počelo je pretraživanje i osiguravanje oslobođenog prostora, a hrvatske postrojbe krenule su i u BiH u nove akcije.
vecernji.hr
Vojna policija u operaciji Oluja
Hrvatsko državno vodstvo u cilju izbjegavanja daljnje eskalacije sukoba, krajem srpnja i početkom kolovoza 1995. godine, vodi u Beogradu i Ženevi pregovore s pobunjenicima iz Knina koji 3. kolovoza prekidaju razgovore i odbijaju nastavak procesa mirne reintegracije okupiranog područja.
Odlukom Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH-a, 4. kolovoza 1995. godine u 5.00 sati pokrenuta je vojnoredarstvena operacija „Oluja“, čija je zadaća bila oslobađanje okupiranog područja Banovine, Korduna, Like i Dalmacije s Kninom. Operacija je završila 7. kolovoza 1995. godine u 18.00 sati, nakon svega 84 sata, s potpunim porazom pobunjenika.
Hrvatski se barjak zaviorio na kninskoj tvrđavi 5. a već 6. kolovoza 1995. godine Vrhovni zapovjednik dr. Franjo Tuđman posjetio je Knin, nekadašnji prijestolni grad hrvatskog kralja Zvonimira, kojeg je jugokomunistička armija i srpski ekstremisti pretvorili u glavni grad, tzv. „republike srpske“. Na taj način zorno se očitavala činjenica da je zasvagda riješen glavni unutrašnji problem hrvatske države.
Dotad najvećim pothvatom oružanih snaga, operacija „Oluja“, oslobođeno je 7940 km2 okupiranog područja, 14% kopnenog ili 8.8% cijelog hrvatskog teritorija
U operaciji su sudjelovale postrojbe 1., 2., 4., 7., i 9., gardijske brigade, 81. gardijska bojna, 1. hrvatski gardijski zdrug, sve postrojbe Vojne policije, 28 pričuvnih brigada i 18 domobrnaskih pukovnija iz svih zbornih područja i sastavi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Ukupno je sudjelovalo u operaciji 138500 pripadnika HV-a, MUP-a i HVO-a. Nijima su na bojišnici dugoj 630 kilometara, bile suprotstavljene jake terorističke snage koje su imale 300 tenkova, 425 topova, 170 oklopnih transportera i 230 protuzračnih oruđa.
O žestini borbi i otporu jugokomunističke armije i četnika govori podatak da su naše žrtve bile 228 poginulih, 15 nestalih i 1205 ranjenih boraca.
Iz oslobođenog područja, unatoč pozivima predsjednika dr. Franje Tuđmana i hrvatske Vlade, srpsko stanovništvo je otišlo , iako im se jamičila sva građanska i manjinska prava.
Od stranih vojnih analitičara, prije operacije, procjenjeno je da je ukupna jačina i prednost Hrvatske vojske, u odnosu na srpske snage nedostatna za takvu ofenzivnu operaciju, jer se protivnik nalazio u dobro utvrđenim položajima za obranu.
Oslobađanjem središnjih dijelova Hrvatske s Kninom, imalo je za Hrvatsku političko, strateško i gospodarsko značenje od neprocjenjive i dalekosežne sudbonosne važnosti.
Sudjelovanje postrojbi Vojne policije u operaciji „Oluja“ može se podjeliti u tri faze:
1. faza
Sudjelovanje postrojbi Vojne policije u pripremi postrojbi HV-a:
osiguranje mobilizacijskih zborišta postrojbi HV-a
- osiguranje rasporeda postrojbi HV-a u očekujućem području
- prometno osiguranje u tijeku dovođenja postrojbi HV-a i tvarnih sredstava za operciju
2. faza
Sudjelovanje postrojbi Vojne policije u početku napadnih djelovanja i oslobađanje okupiranih područja:
uspostava kontrolno – nadzornih točaka na ulazu i izlazu iz zone napadnih operacija
- preuzimanje nadzora na novooslobođenom području RH-a, zaštita vitalnih objekata i prometnica i uspostava ophodne pozorničke službe
- „čišćenjem“, pretresom kuća, naselja, gradova i prostora uz uporabu Antiterorističkih postrojbi Vojne policije, zaštitno-tragačkih pasa Vojne policije otkrivani su, uništavani ili zarobljavani pripadnici paravojske i paramilicije, prikupljani civili i preuzimana njihova zaštita u suradnji s civilnom policijom
- ustrojavanjem postrojbi Vojne policije na novooslobođenom području RH-a u Kninu, Benkovcu, Drnišu, Gračacu, Donjem Lapcu, Plitvičkim jezerima, Udbini, Korenici, Plaškom, Slunju, Vojniću, Petrinji, Glini, Dvoru na Uni, Hrvatskoj Kostajnici, Hrvatskoj Dubici i u Željavi
- prihvat, preprat, obrada i kriminalistička obrada uhićenih pripadnika paravojske i paramilicije u suradnji s pripadnicima MUP-a RH-a
3. faza
Po završenoj operaciji:
- osiguranje povratka postrojbi HV-a s terena, prometno osiguranje i osiguranje javnih skupova poradi proslava povratka u svim našim gradovima
- osiguranje štićenih osoba, domaćih i stranih delegacija za vrijeme posjeta novooslobođenom području (više od 80 osiguranja), a najznačajnije je osiguranje vrhovnika OS RH-a dr. Franje Tuđmana za vrijeme posjete Kninu 6. kolovoza 1995. dan nakon oslobađanja Knina
- osiguranje predaje tzv. 21. korpusa i civila kod Topuskog i njihovo osiguranje tijekom napuštanja RH-a
Vojna policija OS RH-a je osim vojnopolicijskih zadaća izvršavala i borbene zadaće i dala znatan doprinos u oslobađanju okupiranih područja.
U operaciji „Oluja“ u borbenim djelovanjima sudjelovale su slijedeće postrojbe Vojne policije:
satnija 72. bVP-a, u čijem je sastavu antiteroristički vod 72. bVP-a i pripadnici Opće vojne policije, po zapovijedi zapovjednika ZP-a Split podređeni su 1. HGZ-u u početku operacije oslobađanja Knina.
Oslobađanjem Knina navedena satnija sa snagama 1. HGZ-a, helikopterima se prebacuje u Rovanjsku i napada na pravcu Kruševo – Obrovac, a zatim na pravcu Otrić – Srb zajedno s 4. gbr.
Dio snaga 72. i 73. bVP-a sudjeluje s domobranskim pukovnijama u napadnim djelovanjima u oslobađanju Vrlike, Kijeva, Žitnića, Drniša, Kruševa i Obrovca.
Snage 72. i 73. bVP-a uspješno su izvršile zadaće u napadnim djelovanjima i pri tome imale 2 ranjena pripadnika.
Antiteroristički vod 71. bVP-a, pridodan 128. brigadi, napada pravcem Ramljani – Trnavac – Homoljac – Korenica i zajedno s pripadnicima 128. brigade HV-a oslobađa navedeni pravac i Korenicu.
Antiteroristička desetina 70. s VP-a Karlovac ojačana desetinom Opće VP po zapovijedanjem zapovjednika satnije, sudjeluje u napadnim dijelovanjima na pravcu Vojnovac – Latin- Plaški – Plavča Draga i na pravcu Tržić – Primšlje – slunjski poligon – Slunj i daje doprinos u oslobađanju Plaškog i Slunja.
Antiteroristički vod 67. bVP-a sudjeluje u borbenim djelovanjima na pravcu Komarevo – Sunja, a zatim se stavlja pod zapovijedanje generala Petra Stipetića i angažira na osiguranju tijekom pregovora o predaji tzv. 21. korpusa.
Ovakav način uporabe dijelova postrojbi Vojne policije, a posebno Antiterorističkih postrojbi Vojne policije, a posebno Antiterorističkih postrojbi Vojne policije, bio je djelotvoran i opravdan, a postrojbe Vojne policije pokazale su visoku razinu borbene pripravnosti i uvježbanosti.
U borbenim operacijama ranjena su 4 vojna policajca.
Prometna vojna policija OS RH-a zajedno s ostalim specijalnostima u postrojbama VP-a, u svim operacijama Hrvatske vojske ostvarila je svoju zadaću kako u pripremi postrojbi HV-a za operacije, tako i u tijeku i po svršetku operacija.
Težišne zadaće PVP-a bile su na prometnom osiguranju pokreta i premještanja postrojbi HV-a, na reguliranju i kontroli vojnocestovnog prometa.
Posebno veliko angažiranje prometne VP bilo je u pripremama za operaciju „Oluja“, za vrijeme izođenja operacije i neposredno po svršetku operacije što govore pokazatelji, da je u kratkom razdoblju izvršeno osiguranje 203 ophodnje HV-a i prijeđeno više od 100 000 km.
Uspješnom provedbom ovih zadaća Prometna vojna policija osigurala je sigurnu opskrbu postrojbi HV-a, pregrupiranje, dovoženje novih snaga i sigurnost u prometu za sve pripadnike HV-a koji su organizirano u povorkama dolazili ili odlazili u zonu izvođenja operacije „Oluja“.
Kriminalistička vojna policija je u operacijiama HV-a imala značajno mjesto i ulogu u zaprimanju i otkrivanju počinitelja kaznenih djela, posebno u prihvatu i obradi zarobljenih pripadnika paravojnih i paramilicijskih postrojbi.
U realiziranju zadaća ostvarena je tijesna suradnja s Kriminalstičkom policijom MUP-a RH-a, što je omogućilo da se u kratkom vremenu izvrši prihvat i obrada pripadnika paravojske i paramilicije.
