|
| Polaganje vijenaca i paljenje svijeća na spomen-obilježju za Antu Buljana, pripadnika 126. domobranske pukovnije koji je poginuo u akciji |
Na više lokacija Cetinske krajine 28. siječnja prigodno je obilježena 19. godišnjica akcije Peruča. Program obilježavanja organizirala je Udruga hrvatskih branitelja “Veterani 126. brigade – Sinj”, a nazočili su mu državni i lokalni dužnosnici predvođeni ministrom obrane Antom Kotromanovićem, inače jednim od sudionika akcije, predstavnici udruga proizišlih iz Domovinskog rata, obitelji poginulih branitelja i drugi.
U središtu obilježavanja akcije bilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća na spomen- -obilježju za Antu Buljana, pripadnika 126. domobranske pukovnije koji je poginuo u akciji. Spomenik se nalazi u blizini području postrojenja HEP-a s branom čije je oslobođenje bio i konačni cilj akcije. Uz ministra Kotromanovića, u izaslanstvu MORH-a i OSRH-a bio je i brigadni general Mladen Fuzul. Prigodne govore, kojima su podsjetili na tijek akcije, održali su ratni zapovjednik akcije Peruča Zdravko Škarpa i predstavnik općine Hrvace i saborski zastupnik Dinko Bošnjak. Istaknuli su da je uspjehom akcije i oslobođenjem brane i okolnog teritorija konačno otklonjena neprijateljska prijetnja poplavljivanjem velikog dijela područja Cetinske krajine. Škarpa je akciju okarakterizirao riječima “bili smo brzi i efikasni”. No, naglasio je da, uz branitelje koji su sudjelovali u akciji, jednako priznanje zaslužuju i svi ljudi koji su pomogli da se oštećena brana sanira. To su bili djelatnici HEP-a, inženjerci Hrvatske vojske i stanovnici ugroženih područja koji su se dragovoljno pridružili učvršćivanju objekta koji su neprijatelji, na sreću neuspješno, željeli potpuno razoriti i izazvati nesagledivu katastrofu za stanovništvo i okoliš.
Svoja je sjećanja za Hrvatski vojnik iznio ministar Kotromanović. “Nakon uvida u situaciju, morali smo brzo reagirati, iz pokreta, kako se vojnički kaže. Bili smo svjesni odgovornosti. Nismo bili u punom sastavu, no mobilizirali smo jedan dio ljudi, nešto topništva i oklopa. Jednostavno, nismo željeli riskirati da se oni utvrde. Dogovor je pao, krenulo se, dio se ljudi probio u dubinu…” Uspjeh akcije utjecao je i na buduće događaje, rekao je ministar. “Uspjeli smo osloboditi jedan veliki dio prostora što nam je poslije pomoglo u Oluji”.
|
|
Filip Ratković, autor fotomonografije “Na vječnu slavu i hvalu” i bivši branitelj govorio je o vremenu koje je prethodilo akciji. “Na području Cetinske krajine neprijatelj se nalazio u jednoj potkovi. No sve je kontrolirao i dirigirao zbog zauzeća brane, koja im je bila glavno oružje. Prijetnja razaranjem uvijek nas je stavljala u pasivnu poziciju, nismo mogli naprijed”. Akcija Maslenica je izmijenila taj status kvo, kaže Ratković. “Kao znak odmazde, neprijatelji su htjeli minirati branu. Mi smo krenuli. Znali smo da brana, barem u prvo vrijeme, neće biti toliko ugrožena. Borbene snage su išle prema naprijed potiskujući neprijatelja. Za njima su išli ljudi s kamionima i bagerima s namjerom zasipanja brane. Kad je postalo jasno da će se brana održati, olakšanje je postalo kudikamo veće”.
|
|
Obilježavanje akcije Peruča je počelo predstavljanjem fotomonografije o poginulim pripadnicima HV-a iz Cetinske krajine “Na vječnu slavu i hvalu” u Alkarskim dvorima u Sinju. Fotomonografiju su predstavili autor Filip Ratković i suradnik Stjepan Bekavac, a potom su se nazočnima obratili ministar Kotromanović, zamjenica ministra branitelja Nevenka Benić, dožupan Splitsko-dalmatinske županije Luka Brčić, gradonačelnik Sinja Ivica Glavan i Boško Vladović, predsjednik Udruge veterana 126. brigade. Svi govornici su naglasili da je fotomonografija vrlo bitno svjedočanstvo o Domovinskom ratu i braniteljima iz Cetinske krajine koji su dali živote za Hrvatsku. “To su naši heroji, ljudi koji su se zajedno s nama istinski borili za hrvatsku državu, od Dubrovnika do Vukovara, i napravili sve da bismo danas imali Republiku Hrvatsku, slobodnu i neovisnu i živjeli u miru”, rekao je ministar Kotromanović.
|
| Kronologija akcije Peruča17. rujna 1991.- srpske snage okupiraju branu “Peruča” prijeteći njezinim miniranjem i urušavanjem16. rujna 1992.- nadzor nad branom preuzima Unprofor
27. siječnja 1993.
– tijekom popodneva srpske postrojbe upadaju na prostor Peruče, tjeraju kenijske snage Unprofora i preuzimaju položaje na Alebića kuli.
– snage HV-a s ugroženog područja organiziraju se tijekom večeri. Namjera je brzo i manjim snagama potpomognutim topništvom i oklopništvom nanijeti gubitke neprijatelju, zaposjesti ključne objekte i obraniti ih od protunapada
28. siječnja 1993.
– neprijatelj je tijekom jutra nastavio s dovlačenjem pojačanja u ljudstvu i tehnici na položaje oko brane
– snage HV-a sprečavaju neprijateljski pokušaj pješačkog proboja prema Biteliću
– 10:48 sati – srpske snage aktiviraju eksploziv u brani no unatoč teškim oštećenjima, ona ne popušta
– odmah nakon detonacije, HV kreće u napad i ovladava kompletnim područjem oko brane te izbija na planiranu crtu Umac – Gornji Kunci – Babića brig. Neprijatelj je odbačen sedam km prema Kninu
– nakon dostignute crte provodi se brza i uspješna sanacija brane.
Redom Nikole Šubića Zrinskog posmrtno je odlikovan Ante Buljan, jedini poginuli u akciji “Peruča”, te Ivo Bilobrk, pripadnik 126. brigade, i Neven Živaljić, pripadnik Vojne policije. Stipi Bilandžiću iz 126. brigade, koji je tijekom akcije bio ranjen, predsjednik Josipović uručit će Red hrvatskoga križa.
Odlikovani ratnici ne skrivaju zadovoljstvo ponajprije zato što je sama akcija “Peruča” napokon izvučena iz zaborava, ali i što se njih netko sjetio: – Lijepo je što je “Peruča” napokon priznata od državnog vrha i uvrštena u oslobodilačke akcije HV-a. “Peruča” je bila među prvim uspješnim oslobodilačkim akcijama. Hvala suborcima koji su me predložili za odličje, ali svi koji smo bili u toj akciji dali smo najviše što smo mogli – kaže Ivo Bilobrk.
|
ubvvpdr udruga
