Naslovna » naslovnica » “Ja sam Rot, vojnik Rot i kad zarežim, svi mi se sklanjaju!”

“Ja sam Rot, vojnik Rot i kad zarežim, svi mi se sklanjaju!”

Priča hrvatskog vojnog psa počinje u Dugom Selu, točnije u Satniji za obuku vodiča i službenih pasa „Satnik Krešimir Ivošević“.

Počeci ideje za obuku vojno-policijskih pasa sežu u prosinac 1991. godine okupljanjem entuzijasta koji su nastojali realizirati ideju da Oružane snage Republike Hrvatske, odnosno Vojna policija ustroji postrojbu koja bi se bavila obukom službenih pasa.

Boje se jedino – doktora

Tijekom Domovinskog rata neprekidno su obučavani vodiči i službeni psi, kao i zaštitno-tragački psi koji su sudjelovali u svim oslobodilačkim operacijama Oružanih snaga Republike Hrvatske. Od 1997. godine u Nastavnoj satniji počinje obuka prvog naraštaja vodiča i službenih pasa Vojne policije za detekciju droga i eksploziva. U Satniji za obuku vodiča i službenih pasa „Satnik Krešimir Ivošević“ u Dugom Selu, koja je dio Središta Vojne policije za obuku „Bojnik Alfred Hill“, pukovnije Vojne policije, sami uzgajaju i školuju službene pse za različite namjene, pri čemu se pred pse stavljaju sve zahtjevniji programi obuke.

Foto: Marin Vajdić

No, njihovi vodiči i instruktori brinu se da psu pruže što bolje uvjete života i rada. Kako bi im pružili najbolju zdravstvenu skrb, tu je veterinarska ambulanta koja se brine samo o službenim psima, a surađuje s Veterinarskim fakultetom u Zagrebu. Bez obzira na svoju hrabrost, i psi pretrnu kad ugledaju bijelu kutu i injekciju u rukama. Satnija uzgaja tri pasmine: njemačkog ovčara, belgijskog ovčara – Malinoa i nizozemskog ovčara.

Obuka za sve pse ne traje jednako dugo. Primjerice, za zaštitno-tragačke namjene obuka traje šest mjeseci, za čuvarske četiri mjeseca, dok za detekciju eksploziva, droga, duhana i duhanskih proizvoda obuka traje i do sedam mjeseci.

Psi u socijalizaciju kreću već s prva dva mjeseca starosti. Cilj obuke vodiča i školovanja službenih pasa je trening i vodiča i psa za izvršavanje postavljenih zadaća prema namjeni psa u različitim situacijama i uvjetima te upoznavanje vodiča s osobinama, ishranom, njegom i zdravstvenom zaštitom psa.

Obuka je tajna

Razgovarali smo sa zapovjednikom Satnije za obuku vodiča i službenih pasa „Satnik Krešimir Ivošević“, bojnikom Željkom Barbirom. Istaknuo je dobru suradnju sa Sandrom Geri, predsjednicom udruge ADHD i JA. Psi su, naime, dovođeni upravo njoj u udrugu kako bi se socijalizirali s okolinom, navikli na zvukove i mirise, odrasle i djecu. Bojnik Barbir naglasio je i pozitivan učinak pasa na djecu, pogotovo onu koja su se bojala životinja. Pas koji prolazi obuku mora upoznati i vozila koja ga okružuju pa se tako pse vodi u autobuse, tramvaje, brodove, čak i u helikoptere i avione, što je prijeko potrebno jer Oružane snage RH sudjeluju u mirovnim misijama, posebice u Afganistanu.

S ponosom je naglasio kako se Hrvatska od drugih članica NATO saveza razlikuje po tome što ima vlastitu matičnu uzgajivačnicu gdje sami možemo kontrolirati kvalitetu legla. Psi moraju biti iz radne skupine pasa jer moraju služiti svrsi i namjeni.

– Već od malih nogu može se prepoznati predispozicija psa, primjerice, ako pas pokaže da ima razvijen njuh, stavimo ga u detekciju ili ako je pak napadački, onda ga stavimo u zaštitno-tragačke jedinice – kaže bojnik Barbir.

Godišnje kroz satniju prođe trideset do četrdeset pasa, ovisno o broju ženki i štenaca. Bojnik je istaknuo i suradnju s Ministarstvom unutarnjih poslova te Ministarstvom financija jer se za pse koji idu u određeno ministarstvo zna za što su obučeni. Postoji suradnja i s drugim državama, no više u prijateljske svrhe jer, kako kaže bojnik, svi ljubomorno čuvaju tajnu svojih obuka. Kada pripadnici iz drugih zemalja dođu k nama u posjet, često su zadivljeni visokom kvalitetom obuke i iskustvom instruktora.

– Kad čujete vijest da je nađena droga ili duhan ili bilo koje opojno sredstvo, možete biti sigurni da su to bili naši psi koji su prošli našu obuku – ponosno ističe bojnik Barbir. Kako djeca u školi imaju svoj raspored, tako ga imaju i psi, a na kraju svog školovanja moraju položiti i ispit. Točno se zna što će se koji dan raditi kako bi psi brzo stekli naviku učenja.

– Bez obzira na to što je raspored obuke za sve pse jednak, oni se uvijek karakterno razlikuju, a to je zbog toga što pas poprimi osobine vlasnika, odnosno svog vodiča, instruktora. Ton naredbe kao i ton komunikacije s psom ostavljaju trag. Psi za detekciju kod svojih su vodiča od 0 do 24 sata jer oni su tim koji se ne razdvaja, dok psi za tragačko-napadačke namjene ne mogu biti stalno sa svojim vodičem.

Groblje za pse vojnike

Psi imaju i svoj radni vijek, on je najčešće od 8 do 10 godina života psa – govori bojnik Barbir. I psi, dodaje, imaju pravo na mirovinu nakon što su odslužili svoju vojnu karijeru. Njihovi vodiči mogu uzeti psa i voditi brigu o njemu ili se pak traži udomitelj koji, naravno, mora proći određene kontrole. Jedino zaštitno-tragački psi ostaju u vojarni do kraja svog života jer ih se cijeli život uči da napadaju. Pogrešan pokret rukom ili kretnja tijela mogu izazvati reakciju kod takvog psa te će on instinktivno napasti čovjeka.

Vojarna u Dugom Selu jedina je u Hrvatskoj, a mogli bismo reći i u svijetu, koja ima groblje za svoje pse-vojnike. S psima se radi svakodnevno kako bi ostali u vrhunskoj formi, a instruktorima i vodičima to ne pada teško jer su navikli na svoje pse i postali su im kao član obitelji.

Psi možda nemaju činove kao što imaju vojnici, ali zato imaju svoju hijerarhiju koju itekako prepoznaju. Onaj tko je dominantan u čoporu, preuzet će vodstvo, a drugi će ga pratiti. Kad čujete ime Rot, nizozemski ovčar, ako ste njemu na meti, nema vam spasa jer će vas sigurno uloviti i srušiti, a uz to slovi i za najopasnijeg psa u Oružanim snagama RH.

Dio obuke morao se promijeniti, a to je da, kad pas nađe eksploziv, više ne laje. To je zbog toga što su teroristi shvatili sistem pasa za detekciju te su stavili napravu koja reagira na lavež psa – nakon što pas zalaje kako bi dao do znanja da je pronašao eksploziv, naprava bi se aktivirala. Po novom, kad pas pronađe napravu, ostane mirno ležati pored nje i čeka svog vodiča. Psi su jedni od prvih koji će saznati o novostima na tržištu kad je riječ o eksplozivima. Svake godine obnavlja se baza podataka jer psi moraju biti u izravnom kontaktu s eksplozivom, odnosno smjesom, kako bi naučili nove mirise koji se u njima nalaze.

Pas je za svoj dobro odrađen posao nagrađen, ne postoji više sustav kažnjavanja. Ako vidite psa kojeg vodi vojnik ili ako vas onjuši na granici, možete biti sigurni da je prošao temeljnu obuku u Satniji za obuku vodiča i službenih pasa „Satnik Krešimir Ivošević“ Dugo Selo.

Izvor: Zagrebacki list

Comments

comments

Pogledajte

Suradnja UBVVPDR s Hotelijersko turističkom školom Zagreb

U dogovoru s učenicima hotelijersko turističke škole Zagreb, profesorica Dubravka Bouša zamolila nas je da …